lancuni se na radijatorima suše, zrak nabijen košmarima izbijen iz grudi u melodični hroptaj pasjeg buđenja trljam oči od sebe otrgnutim prstima a nad zagrebom korov i gusto raslinje raštika mi raste pod noktima ružinom vodicom ispirem pazuha među zubima valjam domaća jaja i kefir dvije tri kapi da preliju čašu dvije tri najviše šest preko noći gigantske babure nikle po šibenskim vrtlima moj dida u stotom okruženju srče bijelu kavu sa skorupom koji pluta po površini njegov bariton bio je snažniji od tenora pokojnog livakovića u klubu penzionera a ruke mu čvrsto stisnute u zavezanom bijesu čekić i brukva smokve i hljeb lupne šakom o stol svakog petka post i nemrs post i nemrs čela jedva orošenog uvijek čistog ovratnika koji datum uklesati u tektonsku ploču ako ispred i iza crtice znamenke ne prkose životni vijek je tlapnja nad tlapnjama prolomit će se urlik alejom viktora bubnja da sina za ruku vodi, samo jednom samo jednom i nadjene mu ime otkad je ovuda prošla domobranska četa čeka da mu se javi Rafo, rođeni brat njegov ima tome pedeset šutnjom zapetih godina i tri kćeri nimalo nalik sinu jedna drugoj od svih najprgavija je moja mater koja voli tagoru i šipak u kristalnoj zdjeli a crna joj kosa pada niz leđa u sjajnom slapu dok je svakog jutra gledam kako odlazi odlazi nikad neću saznati je li bila sretna
dobro jutro, groblje
lancuni se na radijatorima
suše, zrak nabijen košmarima
izbijen iz grudi u melodični hroptaj pasjeg buđenja
trljam oči od sebe otrgnutim prstima
a nad zagrebom korov i gusto raslinje
raštika mi raste pod noktima
ružinom vodicom ispirem pazuha
među zubima valjam domaća jaja i kefir
dvije tri kapi da preliju čašu
dvije tri najviše šest
preko noći gigantske babure
nikle po šibenskim vrtlima
moj dida u stotom okruženju
srče bijelu kavu sa skorupom koji pluta po površini
njegov bariton bio je snažniji od tenora
pokojnog livakovića u klubu penzionera
a ruke mu čvrsto stisnute
u zavezanom bijesu
čekić i brukva smokve i hljeb
lupne šakom o stol
svakog petka post i nemrs
post i nemrs
čela jedva orošenog uvijek čistog ovratnika
koji datum uklesati u tektonsku ploču
ako ispred i iza crtice
znamenke ne prkose
životni vijek je tlapnja nad tlapnjama
prolomit će se urlik alejom viktora bubnja
da sina za ruku vodi, samo jednom samo jednom
i nadjene mu ime
otkad je ovuda prošla domobranska četa
čeka da mu se javi
Rafo, rođeni brat njegov
ima tome pedeset šutnjom zapetih godina
i tri kćeri
nimalo nalik sinu jedna drugoj
od svih najprgavija je moja mater
koja voli tagoru i šipak u kristalnoj zdjeli
a crna joj kosa pada niz leđa u sjajnom slapu
dok je svakog jutra gledam kako odlazi odlazi
nikad neću saznati je li bila sretna