Preko parkirališta, prema podzemnoj garaži, crveni Suzuki Swift, splitskih registracija kroz prozor ispušta balone od sapunice. Dijete kroz prozor crvenoga Suzuki Swifta splitske registracije ispuhuje balone od sapunice.
U hladu garaže, dvoje mladih izlaze iz crvenog auta. Ona u zelenoj kratkoj haljini. Djeteta nema
U kafiću neka žena glasno govori španjolski.
*
dne 18. juni, Vinogradarska
Brazilija, Kup konfederacija, utakmica između Nigerije i Tahitija. Početak ljeta, kao davno. Vrućina se širi od grada, preko turopoljske ravnice. Zagreb u daljini svijetli kao Trpanj.
S lijeve strane vrata, skače Tahićanin, loptu pogađa glavom. Radost neočekivanog gola. Rezultat 6:1 za Nigeriju.
*
dne 19. juni, Vinogradarska
Mladić koji je djelovao normalno, ali ga zatvaraju na psihijatriju jer tvrdi da je poznavao Antuna Gustava Matoša. Bilo je to šezdesetih. On, jedva tridesetogodišnjak. Sasvim normalan, osim što je poznavao Matoša koji je umro 1914.
Pustit će ga kad tu stvar zadrži za sebe.
*
dne 21. juni, Limun
Miris lipanjske tržnice. Po uglovima visoke kupole u zgradi tržnice vrište ptice. Nestaje struje, u okolnim kafićima ne rade kafeaparati.
*
dne 24. juni, Vinogradarska
Gundulićeva ulica, ljetni pljusak. Masna pojava zalijeće se u mene, viče: “Kaj govore Jugoslaveni!” Šutke prolazim. Ne nosim kišobran.
Mesnata američka glava Radoslava Artukovića, na suđenju ocu, osamdeset i neke. Volujska imaginacija.
*
dne 25. juni, Avenue Mall
Refren: O smrt, smrti, smrtičice
M. Krleža stajao je 1941. smrtimice i prema jednima i prema drugima.
*
dne 28. juni, Limun
God. 1945. u Varšavi poljski zubari sovjetskim oficirima ugrađuju zube od lažnoga srebra načinjenog od limenki američkih mesnih narezaka. Mjesecima strahuju hoće li pacijenti dobiti premještaj prije nego što im počnu hrđati zubi.
*
dne 29. juni, Trst
Cijeloga su jutra moji školski drugovi ubijali princa.
Krov hotela. U zaljevu deset teretnih brodova čeka istovar u lukama Trst i Koper. Ranžirni kolodvor. More premreženo željezničkim šinama. Logori na otocima.
Novo nalivpero. Kupljeno u malenom dućanu Parker, na Piazzi Unita. Trgovac pita je li za mene ili je poklon. Za mene, kažem. Već dugo nitko nije sebi kupio nalivpero.
*
Popodne 29. juni, Pula
Na Forumu, prvi put nakon Javorkine smrti.
Ručak, nelagoda od privatnih odnosa, potreba da se bude daleko.
*
Dne 30. juni, Pula
Poslije ponoći mladi Englezi pjevaju divlje pivske pjesme. Na zidu stare kuće na Forumu projekcija šarenih svjetala. Proba za noć ulaska u Europsku Uniju.
*
Večer 30. juni, Vinogradarska
Hotel u dalmatinskom zaleđu.
Na recepciji dvojica gostiju traže lozinku za internet.
HEROJ ANTE GOT
Pruža im papirić mrki u crno obučeni mladić.
Poslije zamišlja kako u svoje kompjutore upisuju:
HEROJ ANTE GOT
Jedan gost je snimatelj, porijeklom Arapin. Drugi je najveći srpski glumac.
*
Dne 1. juli, Vinogradarska
Sjetni pjesnici, amateri.
Sjetne krave, na livadi uz prugu.
M. S. u životu nije učinio velikog zla samo zato što je bio užasno lijen.
“Nije Lenjin gnjida da se dade čizmom zgnječiti.” Miroslav Krleža
Sivo-crni blok, kožnih korica, 42 stranice. Dnevnik rojeva za 1935, 1936. i 1937. godinu. Format 20,3cm X 15,8cm. Pisan olovkom. Pojedine stranice izblijedjele pa se teško čitaju. Grafit se sa njih osuo. Rukopis uredan, uravnotežen, lijep. Svaka stranica rukom paginirana.
“Iz košnice 6 istjeruju trutove.”
*
dne 3. juli, Vinogradarska
Ustaški šef policije Kvaternik iz sigurnosnih razloga nije dopuštao da ga fotografiraju. Hrvatsko se novinstvo držalo njegova naputka. Fotografiran samo jednom, na majčinom sprovodu.
Novinski urednici i promičbenici smatrali da ga je žalost za siroticom majkom izobličila do neprepoznatljivosti. Savršena krinka monstruma.
*
Dne 6. juli, Vinogradarska
Godine 1923. Krleža je u povodu posjete kraljice Marije protjeran iz Dubrovnika.
Tri godine ranije protjeran je moj pradjed, koji nakon toga više nije navraćao u Dubrovnik.
*
Dne 10. juli, Limun
Umro Malnar. Kraj sezone trešanja. Grad se prazni. Noćas opet padala kiša. U jednostavnim rečenicama izraziti svijet. Bez veznika. Veznici imenuju osjećaje.
*
Dne 12. juli, Arena
Ljeto. Terasa iza trgovačkog centra. Mjesto gdje sam sjedio dok mi je umirala majka.
Nije Lenjin gnjida da se dade čizmom zgnječiti, u sparnu ljetnu večer mladi Rade Šerbedžija na Hrvatskoj televiziji citira Krležu.
*
Dne 14. juli, Limun
Noću spavam uz otvorena vrata iza kojih je šuma. U snu čujem svaki zvuk, ptice, grane, vjetar, kišu.
*
Dne 20. juli, Arena
Izlog galerije Forum, u Teslinoj ulici. Tuđmanov diplomat, dvadeset godina na destinacijama na kojim se za male novce nađe utjeha u dvanaestogodišnjim dječacima, katolik, melankolik. Došao je na izložbu klasika hrvatskoga kiparstva, koji izlaže debele zlatne kurčeve. Njima se umjetnik oprašta od publike, pred najavljeni put u vječnost.
Iza leđa vodoskok. Voda pljušti po cimenti.
Dječak je prolio sok po stolu. Otac, mišićavi tip u crnoj majici bez rukava, reagira mirno. Kajka da zvuči vedrije. Podsjeća na čuvara konclogora u istočnoj Poljskoj, nakon svršetka radnog vremena.
Žena stoji ispred vecea i viče dječaku unutra:
– Samo nemoj ništ’ dirati, Patrik!
*
dne23. juli, Van Gogh
Ženske noge, štikle, na terasi ispred kafića. Vonj kanalizacije. Ulica se urušava u podzemlje.
*
Dne24. juli, Forum
Vicolo Augusto/Augustov prolaz
Uličica od Foruma prema moru.
Tu sam posljednji put razgovarao s majkom.
Bio je 1. prosinca 2012.
*
dne 25. juli, Circolo
Nakon filmske projekcije ozareni ljudi izlaze iz kina. Kao ozračeni drugom pričom. Mi nismo gledali film – samo pijemo schweppes.
Edi Mišić osuđen na petnaest godina, jer da ubojstvo nije okrutno i nije iz niskih pobuda.
*
Dne 26. juli, Forum
Djeca skaču po montažnoj pozornici za ljetne koncerte, postavljenoj na antičkom trgu. Tezge na kojima se prodaju med, ulje i slanina.
*
Dne 27. juli, Vinogradarska
Uz vrata stare kamene kuće pokraj ceste negdje u Istri, naslonjen stoji poklopac za mrtvački sanduk, načinjen od svježe blanjanih dasaka. Stolarov dom ili kuća u kojoj je netko umro?
*
dne 28.juli, Koranska
Ljeto, dani i noći bez daška vjetra. Kad usred noći jednom propuhne kroz sobu, kao da proleti jato duhova.
Nekome govorim da je umro Dragan Babić.
Tko je to? – pita.
Čekam da naiđe netko tko zna.
*
Dne 29. juli, Koranska
Srđanu su na silasku s barke u luci naočale pale u more. Jesu li skupe, pitao je netko. Rejbanke, odgovorio je. Skočio je Gorčin da ih izroni. Sav se izrezao na školjkama, ali nije došao do naočala. Skočio je Danijel, u donjem vešu i s naočalama za ronjenje, i izronio rejbanke. Bilo je to krajem maja, kada su u Danijelovoj kući na Braču slavili njegov rođendan. Četvorica razrednih drugova iz Prve gimnazije. Od mature je prošlo dvadeset osam godina.
*
Dne 30. juli, Limun
Žena i muškarac za susjednim stolom razgovaraju kao da razmjenjuju citate iz romana Paula Coelha.
Penzioneri svakoga jutra piju kavu i razgovaraju o bolestima. Samo pred izbore pričaju o politici. Tiho dan-dva. A onda opet o bolestima.
Tuberoza, kakav je to cvijet?
*
Dne 4. august, Galerija
Zajedničko Andriću i Krleži česte su žalbe na nesanicu. Nikada nisam ne spavao.
*
Dne 8. august, Vinogradarska
Na dlan svetome Vlahu slijeću helikopteri. Pedeset metara visok, od betona izliven kip, u ruci više ne drži grad. Investitoru se isplatio helidrom.
*
Dne 12. august, Bogovićeva, ispred Profila
Sapun iz Alepa, gdje više nema živih. “Silk Road”, slavni sirijski sapuni.
*
Dne 15. august, Avenue Mall
Što se se više nastavlja, povijest porodice samo se širi. Da ju je pustiti, rasla bi na hiljade stranica i povukla za sobom cijeli život.
Pero glatko klizi niz papir.
*
Dne 16. august, Limun
Čuo se s Ivanom. Kaže: majstori u kući napravili požar. Srećom, bio Josip, pa gasio. Zatim pričali o K. Ivan kaže da ga je uvijek smatrao miljenikom sudbine. A sad ovako. Sudbina nema smisla za kontekst. Sudbina je bez poetike.
U Kini su živjeli kukci koji su ovu civilizaciju sudbonosnije odredili nego Džingis kan i svi kanovi prije Hitlera. Hitler kan.
*
Rovinjske skaline
Ima li psovača Boga, oca među borovima?
Ima li Boga oca, među borovima?
Ima li Boga, oca borovima?
Ima li Boga, oca?
Ima li Boga?
Ima li?
Ima?
*
Dne 19. august, Limun
Dogo argentino, ženka. Leži pod kafanskim stolom i drijema. Napada je muha. Uzalud je pokušava uloviti. Čuje se kako škljocaju jaki pasji zubi, u Zagrebu, krajem ljeta. Kastanjete.
*
dne 21. august, Van Gogh
– Čestitam ti na tuzi. – kaže M. D. preko telefona, na tekst o K.
*
Dne 22. august, Koranska
“Na srpsko Priobraženje priobrazi se i gora i voda. Dodajem, kao neko ljetno džemre.” Ivan Lovrenović
*
dne 23. august, Limun
Vi Bosanci imate iskrivljeno mišljenje, govori mi, i prstom vrti oko sljepoočnice. Naročito o Hrvatima, naglašava.
*
Dne 24. august, Rovinj
U konobi kod K. Od mora se čuju galebovi. Svježe je, kasno ljeto. Nered na stolu. T. Bernhard: Moje nagrade. P. Lucić: Gusle u magli.
Dvaput između jedanaest i pola dvanaest, dok traje sahrana, u kući zvoni telefon. Što bi se dogodilo kad bih se javio? S druge strane K, iznenađeno pita: Otkud ti kod mene? Ne zna da ga sahranjuju, pa mu moram lagati.
*
Dne 30. august, Cavtat
Bilo mi je loše u Trebinju. Nervozan, nisam mogao govoriti. Grad je prazan, iako je posvuda gužva. Goran je u Londonu. K. je umro. Nigdje nije toliko mrtav kao u Trebinju.
*
Dne 4. septembar, Nikšić
Proputovao kraj od Trebinja do Nikšića. Zelenilo i mnogo vode. Nigdje automobila ni ljudi. Lastva vodena, vodena kao Venecija. Pomislio bih: raj, da latinični nazivi mjesta nisu prebrisani. Kao u znak K-ova nestanka, progonstva.
Muzička škola u Nikšiću. U predvorju bista Stanislava Ćana Koprivice, dobrotvora crnogorskog. Njega K. naziva prijateljem. Prvih izbjegličkih mjeseci spominje ga s nadom i pouzdanjem.
Dnevnik ovog ljeta
dne 16. juni, Arena
Preko parkirališta, prema podzemnoj garaži, crveni Suzuki Swift, splitskih registracija kroz prozor ispušta balone od sapunice. Dijete kroz prozor crvenoga Suzuki Swifta splitske registracije ispuhuje balone od sapunice.
U hladu garaže, dvoje mladih izlaze iz crvenog auta. Ona u zelenoj kratkoj haljini. Djeteta nema
U kafiću neka žena glasno govori španjolski.
*
dne 18. juni, Vinogradarska
Brazilija, Kup konfederacija, utakmica između Nigerije i Tahitija. Početak ljeta, kao davno. Vrućina se širi od grada, preko turopoljske ravnice. Zagreb u daljini svijetli kao Trpanj.
S lijeve strane vrata, skače Tahićanin, loptu pogađa glavom. Radost neočekivanog gola. Rezultat 6:1 za Nigeriju.
*
dne 19. juni, Vinogradarska
Mladić koji je djelovao normalno, ali ga zatvaraju na psihijatriju jer tvrdi da je poznavao Antuna Gustava Matoša. Bilo je to šezdesetih. On, jedva tridesetogodišnjak. Sasvim normalan, osim što je poznavao Matoša koji je umro 1914.
Pustit će ga kad tu stvar zadrži za sebe.
*
dne 21. juni, Limun
Miris lipanjske tržnice. Po uglovima visoke kupole u zgradi tržnice vrište ptice. Nestaje struje, u okolnim kafićima ne rade kafeaparati.
*
dne 24. juni, Vinogradarska
Gundulićeva ulica, ljetni pljusak. Masna pojava zalijeće se u mene, viče: “Kaj govore Jugoslaveni!” Šutke prolazim. Ne nosim kišobran.
Mesnata američka glava Radoslava Artukovića, na suđenju ocu, osamdeset i neke. Volujska imaginacija.
*
dne 25. juni, Avenue Mall
Refren: O smrt, smrti, smrtičice
M. Krleža stajao je 1941. smrtimice i prema jednima i prema drugima.
*
dne 28. juni, Limun
God. 1945. u Varšavi poljski zubari sovjetskim oficirima ugrađuju zube od lažnoga srebra načinjenog od limenki američkih mesnih narezaka. Mjesecima strahuju hoće li pacijenti dobiti premještaj prije nego što im počnu hrđati zubi.
*
dne 29. juni, Trst
Cijeloga su jutra moji školski drugovi ubijali princa.
Krov hotela. U zaljevu deset teretnih brodova čeka istovar u lukama Trst i Koper. Ranžirni kolodvor. More premreženo željezničkim šinama. Logori na otocima.
Novo nalivpero. Kupljeno u malenom dućanu Parker, na Piazzi Unita. Trgovac pita je li za mene ili je poklon. Za mene, kažem. Već dugo nitko nije sebi kupio nalivpero.
*
Popodne 29. juni, Pula
Na Forumu, prvi put nakon Javorkine smrti.
Ručak, nelagoda od privatnih odnosa, potreba da se bude daleko.
*
Dne 30. juni, Pula
Poslije ponoći mladi Englezi pjevaju divlje pivske pjesme. Na zidu stare kuće na Forumu projekcija šarenih svjetala. Proba za noć ulaska u Europsku Uniju.
*
Večer 30. juni, Vinogradarska
Hotel u dalmatinskom zaleđu.
Na recepciji dvojica gostiju traže lozinku za internet.
HEROJ ANTE GOT
Pruža im papirić mrki u crno obučeni mladić.
Poslije zamišlja kako u svoje kompjutore upisuju:
HEROJ ANTE GOT
Jedan gost je snimatelj, porijeklom Arapin. Drugi je najveći srpski glumac.
*
Dne 1. juli, Vinogradarska
Sjetni pjesnici, amateri.
Sjetne krave, na livadi uz prugu.
M. S. u životu nije učinio velikog zla samo zato što je bio užasno lijen.
“Nije Lenjin gnjida da se dade čizmom zgnječiti.” Miroslav Krleža
Sivo-crni blok, kožnih korica, 42 stranice. Dnevnik rojeva za 1935, 1936. i 1937. godinu. Format 20,3cm X 15,8cm. Pisan olovkom. Pojedine stranice izblijedjele pa se teško čitaju. Grafit se sa njih osuo. Rukopis uredan, uravnotežen, lijep. Svaka stranica rukom paginirana.
“Iz košnice 6 istjeruju trutove.”
*
dne 3. juli, Vinogradarska
Ustaški šef policije Kvaternik iz sigurnosnih razloga nije dopuštao da ga fotografiraju. Hrvatsko se novinstvo držalo njegova naputka. Fotografiran samo jednom, na majčinom sprovodu.
Novinski urednici i promičbenici smatrali da ga je žalost za siroticom majkom izobličila do neprepoznatljivosti. Savršena krinka monstruma.
*
Dne 6. juli, Vinogradarska
Godine 1923. Krleža je u povodu posjete kraljice Marije protjeran iz Dubrovnika.
Tri godine ranije protjeran je moj pradjed, koji nakon toga više nije navraćao u Dubrovnik.
*
Dne 10. juli, Limun
Umro Malnar. Kraj sezone trešanja. Grad se prazni. Noćas opet padala kiša. U jednostavnim rečenicama izraziti svijet. Bez veznika. Veznici imenuju osjećaje.
*
Dne 12. juli, Arena
Ljeto. Terasa iza trgovačkog centra. Mjesto gdje sam sjedio dok mi je umirala majka.
Nije Lenjin gnjida da se dade čizmom zgnječiti, u sparnu ljetnu večer mladi Rade Šerbedžija na Hrvatskoj televiziji citira Krležu.
*
Dne 14. juli, Limun
Noću spavam uz otvorena vrata iza kojih je šuma. U snu čujem svaki zvuk, ptice, grane, vjetar, kišu.
*
Dne 20. juli, Arena
Izlog galerije Forum, u Teslinoj ulici. Tuđmanov diplomat, dvadeset godina na destinacijama na kojim se za male novce nađe utjeha u dvanaestogodišnjim dječacima, katolik, melankolik. Došao je na izložbu klasika hrvatskoga kiparstva, koji izlaže debele zlatne kurčeve. Njima se umjetnik oprašta od publike, pred najavljeni put u vječnost.
Iza leđa vodoskok. Voda pljušti po cimenti.
Dječak je prolio sok po stolu. Otac, mišićavi tip u crnoj majici bez rukava, reagira mirno. Kajka da zvuči vedrije. Podsjeća na čuvara konclogora u istočnoj Poljskoj, nakon svršetka radnog vremena.
Žena stoji ispred vecea i viče dječaku unutra:
– Samo nemoj ništ’ dirati, Patrik!
*
dne 23. juli, Van Gogh
Ženske noge, štikle, na terasi ispred kafića. Vonj kanalizacije. Ulica se urušava u podzemlje.
*
Dne 24. juli, Forum
Vicolo Augusto/Augustov prolaz
Uličica od Foruma prema moru.
Tu sam posljednji put razgovarao s majkom.
Bio je 1. prosinca 2012.
*
dne 25. juli, Circolo
Nakon filmske projekcije ozareni ljudi izlaze iz kina. Kao ozračeni drugom pričom. Mi nismo gledali film – samo pijemo schweppes.
Edi Mišić osuđen na petnaest godina, jer da ubojstvo nije okrutno i nije iz niskih pobuda.
*
Dne 26. juli, Forum
Djeca skaču po montažnoj pozornici za ljetne koncerte, postavljenoj na antičkom trgu. Tezge na kojima se prodaju med, ulje i slanina.
*
Dne 27. juli, Vinogradarska
Uz vrata stare kamene kuće pokraj ceste negdje u Istri, naslonjen stoji poklopac za mrtvački sanduk, načinjen od svježe blanjanih dasaka. Stolarov dom ili kuća u kojoj je netko umro?
*
dne 28.juli, Koranska
Ljeto, dani i noći bez daška vjetra. Kad usred noći jednom propuhne kroz sobu, kao da proleti jato duhova.
Nekome govorim da je umro Dragan Babić.
Tko je to? – pita.
Čekam da naiđe netko tko zna.
*
Dne 29. juli, Koranska
Srđanu su na silasku s barke u luci naočale pale u more. Jesu li skupe, pitao je netko. Rejbanke, odgovorio je. Skočio je Gorčin da ih izroni. Sav se izrezao na školjkama, ali nije došao do naočala. Skočio je Danijel, u donjem vešu i s naočalama za ronjenje, i izronio rejbanke. Bilo je to krajem maja, kada su u Danijelovoj kući na Braču slavili njegov rođendan. Četvorica razrednih drugova iz Prve gimnazije. Od mature je prošlo dvadeset osam godina.
*
Dne 30. juli, Limun
Žena i muškarac za susjednim stolom razgovaraju kao da razmjenjuju citate iz romana Paula Coelha.
Penzioneri svakoga jutra piju kavu i razgovaraju o bolestima. Samo pred izbore pričaju o politici. Tiho dan-dva. A onda opet o bolestima.
Tuberoza, kakav je to cvijet?
*
Dne 4. august, Galerija
Zajedničko Andriću i Krleži česte su žalbe na nesanicu. Nikada nisam ne spavao.
*
Dne 8. august, Vinogradarska
Na dlan svetome Vlahu slijeću helikopteri. Pedeset metara visok, od betona izliven kip, u ruci više ne drži grad. Investitoru se isplatio helidrom.
*
Dne 12. august, Bogovićeva, ispred Profila
Sapun iz Alepa, gdje više nema živih. “Silk Road”, slavni sirijski sapuni.
*
Dne 15. august, Avenue Mall
Što se se više nastavlja, povijest porodice samo se širi. Da ju je pustiti, rasla bi na hiljade stranica i povukla za sobom cijeli život.
Pero glatko klizi niz papir.
*
Dne 16. august, Limun
Čuo se s Ivanom. Kaže: majstori u kući napravili požar. Srećom, bio Josip, pa gasio. Zatim pričali o K. Ivan kaže da ga je uvijek smatrao miljenikom sudbine. A sad ovako. Sudbina nema smisla za kontekst. Sudbina je bez poetike.
U Kini su živjeli kukci koji su ovu civilizaciju sudbonosnije odredili nego Džingis kan i svi kanovi prije Hitlera. Hitler kan.
*
Rovinjske skaline
Ima li psovača Boga, oca među borovima?
Ima li Boga oca, među borovima?
Ima li Boga, oca borovima?
Ima li Boga, oca?
Ima li Boga?
Ima li?
Ima?
*
Dne 19. august, Limun
Dogo argentino, ženka. Leži pod kafanskim stolom i drijema. Napada je muha. Uzalud je pokušava uloviti. Čuje se kako škljocaju jaki pasji zubi, u Zagrebu, krajem ljeta. Kastanjete.
*
dne 21. august, Van Gogh
– Čestitam ti na tuzi. – kaže M. D. preko telefona, na tekst o K.
*
Dne 22. august, Koranska
“Na srpsko Priobraženje priobrazi se i gora i voda. Dodajem, kao neko ljetno džemre.” Ivan Lovrenović
*
dne 23. august, Limun
Vi Bosanci imate iskrivljeno mišljenje, govori mi, i prstom vrti oko sljepoočnice. Naročito o Hrvatima, naglašava.
*
Dne 24. august, Rovinj
U konobi kod K. Od mora se čuju galebovi. Svježe je, kasno ljeto. Nered na stolu. T. Bernhard: Moje nagrade. P. Lucić: Gusle u magli.
Dvaput između jedanaest i pola dvanaest, dok traje sahrana, u kući zvoni telefon. Što bi se dogodilo kad bih se javio? S druge strane K, iznenađeno pita: Otkud ti kod mene? Ne zna da ga sahranjuju, pa mu moram lagati.
*
Dne 30. august, Cavtat
Bilo mi je loše u Trebinju. Nervozan, nisam mogao govoriti. Grad je prazan, iako je posvuda gužva. Goran je u Londonu. K. je umro. Nigdje nije toliko mrtav kao u Trebinju.
*
Dne 4. septembar, Nikšić
Proputovao kraj od Trebinja do Nikšića. Zelenilo i mnogo vode. Nigdje automobila ni ljudi. Lastva vodena, vodena kao Venecija. Pomislio bih: raj, da latinični nazivi mjesta nisu prebrisani. Kao u znak K-ova nestanka, progonstva.
Muzička škola u Nikšiću. U predvorju bista Stanislava Ćana Koprivice, dobrotvora crnogorskog. Njega K. naziva prijateljem. Prvih izbjegličkih mjeseci spominje ga s nadom i pouzdanjem.