Djed Mraz

Imaginarni prijatelj/41

 

Dovoljno je uz njegovo ime staviti adresu Rovaniemi, Finland (ili Suomi), i on će odgovoriti na svako primljeno pismo. Tako barem tvrde finski veleposlanici kad ih se upita za Djedu Mraza. Pretpostavlja se, valjda, da je pismo napisano na nekom od velikih svjetskih jezika ili na jednom od dva službena jezika u toj zemlji, koje, zbog uspostave društvenog sklada i nacionalne ravnopravnosti, u školama uče svi Finci: na finskom, materinjem jeziku devedesetak posto građana, ili na švedskom, materinjem jeziku pet posto građana ove zemlje. U Finskoj je Djed Mraz zaštićen od svih oblika segregacije, iako nije ni Finac ni Šveđanin. Neki vjeruju da je Laponac, ali većina misli da je Djed Mraz građanin svijeta. Imaginarnim likovima, naime, ne trebaju pasoši ni domovine, nego slobodno prelaze državne i jezične granice, a granice među kulturama su ionako fluidne i nesigurne, kako među kulturnim tradicijama, tako i među živim kulturama.

Progon Djeda Mraza započinje s padom komunizma, uglavnom u zemljama u kojima je stvorena formalna ili neformalna simbioza državne i vjerske vlasti. Umjesto njega djeci darove dijele kršćanski sveci ili novoimenovane bjelobrade figure za koje se pravo niti ne zna tko su ni što su, ali ne stižu iz Rovaniemija ni iz Laponije.

Djed Mraz mitološka je figura iz slavenskih legendi, i barem je tisuću-dvije godina stariji od komunizma. Vozi se na sanjkama koje odnedavna vuku finski sobovi, a u prethodnim su ih stoljećima vukli jeleni, psi, konji… Sve što bi Djed Mraz svojim skiptrom dodirnuo pretvaralo se u led. On je izranjao iz najledenijih dubina zime, stizao je sa sjevera i s istoka, ali za razliku od nekih drugih mitoloških figura povezanih sa zimom i s ledom, Djed Mraz nije zao. Ili nije zao prema djeci. I da, on je paganski, predkršćanski lik, tako da ga ne možemo miješati ni povezivati s Djedom Božićnjakom ili Božić Batom. Ili, ne daj Bože, s malim Isusom, koji je također ponegdje djeci dijelio darove.  

Tako bi to izgledalo kada bi kulture bile jasno razgraničene i zaustavljene u vremenu. Ali kako su kulture žive i neprestano se transformiraju, kao što se transformiraju i naši identiteti, tako je i Djed Mraz prestao biti Slaven, pa je, između ostaloga, postao- maneken za Coca colu, Laponac, Finac, građanin Rovaniemija, za kojeg radi cijeli jedan djedamrazovski institut, sve nastojeći preko njega poboljšati turističku ponudu Laponije. U tom procesu stalnog transformiranja može on ponegdje i ponekad biti i Djed Božićnjak te Božić Bata. Ali kako kad religije zaziru od međusobnog prožimanja i pretapanja, od sinkretičkih formi i paganskih rituala. To što radi Djed Mraz paganski je ritual, pa je po Božić i po rođenje Sina Božjega uvredljivo preimenovati ga u Djeda Božićnjaka. Zato je tu sveti Nikola, da djecu dariva u ime vjere i vjerovanja kojima je izaslanik. Lijepo bi bilo da se u ime raznih vjerovanja ljudi darivaju, umjesto da ih se u ime raznih vjerovanja ljudi maltretiraju.

Baš nikad, ni u jednom trenutku svoga dječjeg života, nisam vjerovao u Djeda Mraza. I nije mi ni na kraj pameti bilo da nekom zamaskiranom čudaku sjedam po krilu. Darovi su mi stizali od ljudi koje sam poznavao i koji su, redom, bili moji kost i meso. Svi oni danas su pokojni. A meni je već kasno da se okrećem Djedu Mrazu.

Miljenko Jergović 12. 04. 2017.