Za Dobrišu Cesarića
Miloš Otović, učitelj iz Papa, Na bijelcu će zasvagda ostati: Takvog, u štali, najprvi je papa Čuvao za dan kad se Isus vrati
Da na tom blistu, ne na oslu, jaše. Miloševa se žena zvala Beba I meni ime njezino bijaše Ko u oblačju razgalina neba.
Jednom je majka – dan krsne slave – Kazala da je Beba katolkinja. Iz njenih usta, ta je riječ sinja Značila da su takve žene prave.
I jošter pamtim da su čipke njene, Sve, od tišine bile izvezene.
< 7. 7. 2O15>
Prethodni tekstovi
Dječja čežnja za tuđim
Za Dobrišu Cesarića
Miloš Otović, učitelj iz Papa,
Na bijelcu će zasvagda ostati:
Takvog, u štali, najprvi je papa
Čuvao za dan kad se Isus vrati
Da na tom blistu, ne na oslu, jaše.
Miloševa se žena zvala Beba
I meni ime njezino bijaše
Ko u oblačju razgalina neba.
Jednom je majka – dan krsne slave –
Kazala da je Beba katolkinja.
Iz njenih usta, ta je riječ sinja
Značila da su takve žene prave.
I jošter pamtim da su čipke njene,
Sve, od tišine bile izvezene.
< 7. 7. 2O15>