Desanka Maksimović u Kostajnici

Šetale su Kostajnicom
Desanka Maksimović i njena prijateljica
sa dva prezimena Vera Obrenović Delibašić
mislih da je rodom iz jedne od bliznakinja
s ove ili one strane Une
(kao dvije pole rascijepljene breskve –
ali šta je košpica možda Stari grad)

Ali ne ne i ne
ona je samo tu išla u školu
i već tada svirala violinu
ostalo se ne zna i ne priča pa ni ovo
nije za tvoje uši

Pratio sam ih dugo
kao ljetna poslijepodnevna sjenka
preslišavajući se recitujem “Krvavu bajku”
kao da se i mi približavamo
streljačkom stroju u Šumaricama
jednaka bi nas crna slava pratila
mislio sam uveče
šta sam doživio ovog čudnog dana
sve sliku po sliku
njih dvije most i Unu
Kemu koji peca ribu po cijeli dan
zastale su kod njega samo tako
stajale i gledale

S pozornice u mraku sale isto veče
gdje su se stisli nijemi i uplakani
naši roditelji majke i majke i majke
vidio sam samo njene oči u svakoj majci
ali ne i njenu drugaricu
za koju će mi reći kasnije kasnije
da je ona književnica o kojoj
sada nešto čudno sada se ne priča
kao ni o onima što nestadoše
pa se poslije više godina vratiše
tihi kao zimska noć

Ali ti ne znaš još ništa o istoriji
neka ostane samo njena violina
jer je tako bolje mnogo bolje
sve ostalo zanemari zaboravi