David voli strip. Jedne večeri, David je odlučio s roditeljima razgovarati na način koji je prikazan na fotografiji. Što je napisao David, otkrijte sami.
No, David je jednostavnim potezom dotakao samu srž stripa – komunikaciju. Tekst u stripu je minimaliziran i sveden na najbitnije. U sprezi sa slikom, tekst u stripu zaustavlja kadar i daruje mu kao mediju originalnu vrlinu: zaustavljeno vrijeme. Ono što je između kadrova aktivira čitatelja. Slijed, do idućeg kadra, izmaštava čitatelj sam – zbog toga je strip, u postliterarnom vremenu, dragocjen. Upravo zbog priče koju želite (morate) samostalno ispričati dok čitate strip, a priča može nositi fabulu, emocije, mirise, zvukove… U vremenu medijskih “stimuliranih pladnjeva” koje su nam servirane u ovim vremenima, strip je rijetka hrana za maštu, jer mašta ima svoj glagol: raditi. Mašta se mora raditi. Dok čitate strip, dokazano aktivirate obje polutke mozga.
David je ovim postupkom vjerojatno razoružao roditelje, što ne treba smetnuti s uma. David je pametan. Njegova aktivirana mašta bljesnut će u kreativnom trenutku jer želi nešto dobiti za – sebe. Treba pohvaliti i roditelje – spremno su reagirali i ovjekovječili dragocjen trenutak koji će odraslom Davidu funkcionirati kao vječni podsjetnik na – vlastitu maštu.
Kad gleda ovu nespretnu, amatersku i divnu fotografiju, čovjeku se može učiniti da je strip vječan i da nikad neće umrijeti.
David u stripu
David voli strip. Jedne večeri, David je odlučio s roditeljima razgovarati na način koji je prikazan na fotografiji. Što je napisao David, otkrijte sami.
No, David je jednostavnim potezom dotakao samu srž stripa – komunikaciju. Tekst u stripu je minimaliziran i sveden na najbitnije. U sprezi sa slikom, tekst u stripu zaustavlja kadar i daruje mu kao mediju originalnu vrlinu: zaustavljeno vrijeme. Ono što je između kadrova aktivira čitatelja. Slijed, do idućeg kadra, izmaštava čitatelj sam – zbog toga je strip, u postliterarnom vremenu, dragocjen. Upravo zbog priče koju želite (morate) samostalno ispričati dok čitate strip, a priča može nositi fabulu, emocije, mirise, zvukove… U vremenu medijskih “stimuliranih pladnjeva” koje su nam servirane u ovim vremenima, strip je rijetka hrana za maštu, jer mašta ima svoj glagol: raditi. Mašta se mora raditi. Dok čitate strip, dokazano aktivirate obje polutke mozga.
David je ovim postupkom vjerojatno razoružao roditelje, što ne treba smetnuti s uma. David je pametan. Njegova aktivirana mašta bljesnut će u kreativnom trenutku jer želi nešto dobiti za – sebe. Treba pohvaliti i roditelje – spremno su reagirali i ovjekovječili dragocjen trenutak koji će odraslom Davidu funkcionirati kao vječni podsjetnik na – vlastitu maštu.
Kad gleda ovu nespretnu, amatersku i divnu fotografiju, čovjeku se može učiniti da je strip vječan i da nikad neće umrijeti.