Crvena jakna

Prije godinu dana, za prvog putovanja u Ukrajinu, Giacinto i ja smo se upoznali.

Godinu dana poslije, nalazimo se deseti put na nepovezanim cestama zemlje uvučene u rat.

Istovarili smo stvari iz furgona u hospiciju za starije, a zatim i u sirotištu zabačenu u brdima Karpata.

Dva međusobno udaljena mjesta i zbog dobi njihovih stanovnika. I jedni i drugi nemaju nikog na svijetu, inače bi stanovali zajedno. Čak ni uz njih ne uspijevam zamisliti što znači ne imati nikoga i svijetu biti nitko.

Nije bilo prehladno to putovanje zimi. Zamotan osjećao sam se nespretan među tolikima koji su s lakoćom podnosili tu temperaturu.

Giacinto je u svoju crvenu jaknu obukao mladića, stanovnika toga sirotišta, po našoj odokativnoj definiciji – sa smetnjama.

Prije nego ga je obukao, zagrlio ga je.

Na ovoj fotki udara u oči kao proljetni mak.

Vidjevši da u Ukrajinu odlazimo već godinu dana, ponekad nas zatraže da govorimo o tom iskustvu.

No, mi o ratu ne umijemo govoriti.

Sve dok se se nastavlja nastavljamo.

Kad prestane, pričat ćemo o drugim stvarima.

Preveo Tvrtko Klarić

 

Erri De Luca 24. 03. 2023.