Pyro Rhino se zakašlje nekoliko puta pre nego što se tromo otisne niz prašnjav pustinjski put. Dok polako dobija na brzini, moćna grdosija od metala upija preostale zrake zalazećeg sunca i svojim zlatnim odrazom šara kombije, šatore i RV-je načičkane između ulica prosečenih u obliku savršenog amfiteatra. Sa svih strana ovog privremenog naselja koje kao oaza posle kiše osvane na jalovom indijanskom tlu pojavljuju se pustinjski ljudi zaštićeni od elemenata maramama, maskama, šeširima i naočalima, i obasjani veselim neonskim svetlima kreću za njim.
Kada stigne do Esplanade, srca Black Rock City-ja, Rhino na trenutak zastane, lenjo podigne svoj mehanički rog i iz njega ispali vatreni pozdrav u pravcu ogromnog Čoveka od bambusa koji ponosno stoji u centru Playe. Oko nosoroga vatrenog daha nastaje opšta graja i veselje. Kao privučen iskrom u dubokoj tami, iz sutona izranja neonski šareni Kraken i priključuje se masi koja počinje da pulsira u house ritmu koji se prosipa iz njegovih pipaka.
Ubrzo im se pridruži i veliki ružičasti jednorog koji bezbrižno klima glavom dok se oko njega okuplja jato fluorescentnih meduza i ova fantastična menažerija kreće dalje. Pustinjski ljudi nadolaze sa svih strana na krilima muzike, blještavim biciklima i u mutant vozilima, kao more koje pod zvezdanim prekrivačem u nezadrživim talasima nadire prema nemom Čoveku. Za njima kao hridine razbacane po Playi ostaju sjajne umetničke instalacije i bajkolike građevine, dok se bezpregledna masa u širokom krugu primiruje oko Čoveka u velikom iščekivanju.
Odjednom, bez ikakve najave, iz Čovekove glave izleće jedan usamljeni spermatozid i kao raketa probija široko pustinjsko nebo. Nekoliko trenutaka kasnije, kad repić počne da tinja, za njim u velikom vatrometu eruptira stotine drugih i drvena grdosija od Čoveka polako podiže ruke pred vatrenim jezicima koji počinju da ga oblizuju.
Dok Čoveka proždire podivljali plamen, hiljade učesnika se veseli i skače oko moćne vatre koja kao nemi svedok utiskuje njihove razigrane sene u duboki mrak Crne stene. U gomili vidimo jednog momka sa Fedora šeširom koji skače i igra u nekom njegovom, nemom ritmu, duboko uzemljen u svom letu. Kada užareni Čovek počne da se raspada, naš momak sa Fedorom pada na kolena i kao ranjena životinja ispušta bolni krik koji se brzo izgubi u oblaku uskovitlanog pepela i pustinjske prašine.
Čovek u plamenu