Fatiha Sa streha kaplje kišnica kaplju naša pisma ćirilica i latinica hladna kap se zavuče ispod kragne uzornih građana i natjera ih da ciknu u nervozi uzmu mobitel, pročitaju prvu vijest i počnu sa jutarnjim terslucima fildžani ostanu neispijeni jezik i usne presahnu u gorčini
Na Švrakinom kašlju smrznute kuće, još uvijek je zima samo na toj strani brda ostao je snijeg po crepovima Modri se Igman u daljini, a u blizini djeca na trotoarima pišu parole na bankinama
Na jednom zidu ćirilicom ispisano
НЕУЗУБИЛАХ
ispružim dlanove ka nebu
u obliku čontre, pokušavam da iščitam na njima
vlastitu sudbinu, pratim životnu liniju
i čekam pravu kap
koja će me na licu mjesta
opismeniti
Izlog ______Stevanu Tontiću U izlogu knjižare koja je u Mula Mustafe Bašeskije knjiga osvještana, zakovan u nju zurim “Sjaj i mrak – izabrane i nove pjesme” Tramvaji koji tutnje iza mojih leđa slute sjajnu poeziju O Gospode, baci me pod šine sad, prikuj me Care, anđele! Umjesto ostvarene kletve kapidžik se otvara ulazim u knjižaru kupujem knjigu i predajem se stranicama, cakli se oko i mozak se ledi. Pred izlogom jedno dijete smiješi mi se kao sami melek iako odvojeni staklom shvatam da pokazuje prstom na sat i govori: “Otišao ti je posljednji tramvaj, dragi!”
Džemre
Kada je udarilo prvo u zrak ozelenjela rijeka, djeca na drvećima propupala, laste sastančile da krenu ka sjeveru, koštunjavo voće inje razdrmalo Danas bi trebalo da udari drugo u vodu da ne žeđamo, no umjesto njega mraz sastavio, snijeg od sabajle pada na istoku se zaratilo oblaci tamni ko svešteničke mantije vise nad nama ikone mutne suze sleđene Petoga marta vele pući će treće u zemlju na koju se može sjesti ili u kojoj će nas po svemu sudeći lakše zakopati kada ašov u nju dekne Oj zemljo, otvori se progutaj me živ ti ja!
Topli mermer Svake večeri zaustavio bi se na Skenderiji sa strepnjom čiji će duh u suton niz mahalu kao farovi automobila uz kocke kaldrme sići u grad Gazi Urjan-dede ili rođenog mu brata Džebbar-dede čiji su topli mermeri stražarili na Soukbunaru Turbe prvoga derviša, Gazi Urjan-dede poznato je u narodu kao “ljuto turbe” jer rahmetlija nije volio da mu iko remeti vječni mir a turbe drugog, nasmijanog derviša nakšibendije Džebbar-dede koji je u mahali insanima ulivao radost nadijenuli su ime “turbe radosti” Svake večeri pušio bi na Skenderiji i u drhtavici posmatrao farove na automobilima koji klize niz mahalu u grad, cik-cak! škiljio je ka Soukbunaru a nur u očima bi mu odjednom postao silno jak
Ćirilica i latinica
Pjesme o Sarajevu
Fatiha
Sa streha kaplje kišnica
kaplju naša pisma
ćirilica i latinica
hladna kap se zavuče ispod kragne
uzornih građana i natjera ih da ciknu
u nervozi uzmu mobitel, pročitaju
prvu vijest
i počnu sa jutarnjim terslucima
fildžani ostanu neispijeni
jezik i usne presahnu u gorčini
Na Švrakinom kašlju smrznute kuće, još uvijek je zima
samo na toj strani brda ostao je snijeg
po crepovima
Modri se Igman u daljini,
a u blizini djeca na trotoarima
pišu parole na bankinama
Na jednom zidu ćirilicom ispisano
НЕУЗУБИЛАХ
ispružim dlanove ka nebu
u obliku čontre, pokušavam da iščitam na njima
vlastitu sudbinu, pratim životnu liniju
i čekam pravu kap
koja će me na licu mjesta
opismeniti
Izlog
______ Stevanu Tontiću
U izlogu knjižare koja je
u Mula Mustafe Bašeskije
knjiga osvještana,
zakovan u nju zurim
“Sjaj i mrak – izabrane i nove pjesme”
Tramvaji koji tutnje
iza mojih leđa
slute sjajnu poeziju
O Gospode,
baci me pod šine
sad, prikuj me
Care,
anđele!
Umjesto ostvarene kletve
kapidžik se otvara
ulazim u knjižaru
kupujem knjigu i predajem se
stranicama,
cakli se oko i mozak se ledi.
Pred izlogom jedno dijete
smiješi mi se kao sami melek
iako odvojeni staklom shvatam
da pokazuje prstom na sat i govori:
“Otišao ti je posljednji tramvaj,
dragi!”
Džemre
Kada je udarilo prvo u zrak
ozelenjela rijeka, djeca na drvećima
propupala, laste sastančile da krenu ka sjeveru,
koštunjavo voće inje razdrmalo
Danas bi trebalo da udari drugo u vodu
da ne žeđamo, no umjesto
njega mraz sastavio, snijeg od sabajle pada
na istoku se zaratilo
oblaci tamni ko svešteničke mantije
vise nad nama
ikone mutne
suze sleđene
Petoga marta vele pući će treće
u zemlju
na koju se može sjesti ili u kojoj će nas
po svemu sudeći lakše zakopati
kada ašov u nju dekne
Oj zemljo, otvori se
progutaj me
živ ti ja!
Topli mermer
Svake večeri zaustavio bi se na Skenderiji
sa strepnjom
čiji će duh u suton niz mahalu
kao farovi automobila
uz kocke kaldrme
sići u grad
Gazi Urjan-dede ili rođenog mu brata
Džebbar-dede
čiji su topli mermeri stražarili na Soukbunaru
Turbe prvoga derviša, Gazi Urjan-dede
poznato je u narodu kao “ljuto turbe”
jer rahmetlija nije volio da mu iko remeti
vječni mir
a turbe drugog, nasmijanog derviša
nakšibendije Džebbar-dede koji je u mahali insanima
ulivao radost nadijenuli su ime “turbe radosti”
Svake večeri pušio bi na Skenderiji
i u drhtavici posmatrao
farove na automobilima koji klize niz mahalu
u grad, cik-cak!
škiljio je ka Soukbunaru
a nur u očima bi mu odjednom postao
silno jak