Ćirilica i latinica

Pjesme o Sarajevu

 

Fatiha

Sa streha kaplje kišnica
kaplju naša pisma
ćirilica i latinica
hladna kap se zavuče ispod kragne
uzornih građana i natjera ih da ciknu
u nervozi uzmu mobitel, pročitaju
prvu vijest
i počnu sa jutarnjim terslucima
fildžani ostanu neispijeni
jezik i usne presahnu u gorčini

Na Švrakinom kašlju smrznute kuće, još uvijek je zima
samo na toj strani brda ostao je snijeg
po crepovima
Modri se Igman u daljini,
a u blizini djeca na trotoarima
pišu parole na bankinama

Na jednom zidu ćirilicom ispisano
НЕУЗУБИЛАХ
ispružim dlanove ka nebu
u obliku čontre, pokušavam da iščitam na njima
vlastitu sudbinu, pratim životnu liniju
i čekam pravu kap
koja će me na licu mjesta
opismeniti




Izlog
  ______  Stevanu Tontiću

U izlogu knjižare koja je
u Mula Mustafe Bašeskije
knjiga osvještana,
zakovan u nju zurim

“Sjaj i mrak – izabrane i nove pjesme”

Tramvaji koji tutnje
iza mojih leđa
slute sjajnu poeziju

O Gospode,
baci me pod šine
sad, prikuj me
Care,
anđele!

Umjesto ostvarene kletve
kapidžik se otvara
ulazim u knjižaru
kupujem knjigu i predajem se
stranicama,
cakli se oko i mozak se ledi.

Pred izlogom jedno dijete
smiješi mi se kao sami melek
iako odvojeni staklom shvatam
da pokazuje prstom na sat i govori:
“Otišao ti je posljednji tramvaj,
dragi!”



Džemre


Kada je udarilo prvo u zrak
ozelenjela rijeka, djeca na drvećima
propupala, laste sastančile da krenu ka sjeveru,
koštunjavo voće inje razdrmalo

Danas bi trebalo da udari drugo u vodu
da ne žeđamo, no umjesto
njega mraz sastavio, snijeg od sabajle pada
na istoku se zaratilo
oblaci tamni ko svešteničke mantije
vise nad nama
ikone mutne
suze sleđene

Petoga marta vele pući će treće
u zemlju
na koju se može sjesti ili u kojoj će nas
po svemu sudeći lakše zakopati
kada ašov u nju dekne
Oj zemljo, otvori se
progutaj me
živ ti ja!



Topli mermer

Svake večeri zaustavio bi se na Skenderiji
sa strepnjom
čiji će duh u suton niz mahalu
kao farovi automobila
uz kocke kaldrme
sići u grad

Gazi Urjan-dede ili rođenog mu brata
Džebbar-dede
čiji su topli mermeri stražarili na Soukbunaru

Turbe prvoga derviša, Gazi Urjan-dede
poznato je u narodu kao “ljuto turbe”
jer rahmetlija nije volio da mu iko remeti
vječni mir
a turbe drugog, nasmijanog derviša
nakšibendije Džebbar-dede koji je u mahali insanima
ulivao radost nadijenuli su ime “turbe radosti”

Svake večeri pušio bi na Skenderiji
i u drhtavici posmatrao
farove na automobilima koji klize niz mahalu
u grad, cik-cak!
škiljio je ka Soukbunaru
a nur u očima bi mu odjednom postao
silno jak

Srđan Sekulić 10. 03. 2022.