Oblaci su bili u boji nafte, Harun je želio snimiti nekoliko fotografija neba.
A onda je počela padati kiša. Sklonili smo se u kafanu, onu kod ruske radnje
u kojoj kupujemo hranu iz slavenskog kraja. Utrčali smo tamo
i sjeli za jedini slobodni sto. Sada nagnuti nad fotoaparatom gledamo
snimljene slike, iznenađeni izgledom oblakâ koje smo prije koji minut
i u stvarnosti vidjeli. Do našeg stola sjedi neki mrgodni tip.
Nisam ga primijetio kad smo ušli, obratio sam pažnju kad je pitao: “Russians?”
A onda je rekao: “Go back to Russia!”
U krilu mu je Washington Post, ko zna šta je on danas tamo pročitao,
pa ga naš slavenski akcent iritira toliko da je izgubio kontrolu i kaže:
“Go back to Russia.”
Bio sam zatečen i bijesan. Kad su nam se pogledi sreli,
on je glavu uvukao u ramena i dublje potonuo u kožnu fotelju.
Tek tada sam vidio ženu koja do njega sjedi.
Ona kaže: “Hajdemo kući.”
On: “Ne možemo, pada kiša.”
Ona: “Pa, šta? Trčat ćemo do auta.”
Njih dvoje žive skupa. Obratio sam pažnju na nju,
zato što se u njenom govoru lako prepozna ruski akcent.
Uskoro su pošli, a kad su već bili na vratima,
on se osvrnuo da mi još jednom kaže: “Go back to Russia!”
Ona se okrenula s izvinjavajućim pogledom.
Potom su trčali. A kad su već bili na drugoj strani ulice, više se od kiše nisu mogli vidjeti.
*
Uvijek, kad izađe iz kuće
Nedjelja. Radim. Svratio je Gregor
samo da snimi kopije dokumenata
za kćerke (vize za put u neku evropsku zemlju).
Onda smo otišli do kafane Mozart.
Ja sam naručio dupli espresso + mineralnu vodu,
a on cappuccino + hamburger.
Pjena je bila posuta cimetom,
a njegova reakcija glasna: Zašto cimet?
I zašto je kafa mlaka? Zašto je u staklenoj čaši?
Njegov život se, kaže, raspada.
Ostali smo cijeli sat skupa, a za to vrijeme
on je sunčanim naočalama čas pokrivao oči,
čas je naočale dizao na tjeme. U trenucima
samosažaljenja (3x) ponavljao je: “Nisam odrastao.
Nisam odrastao. Ja sam još uvijek catholic boy.”
I kaže: “Ona je u takvom stanju da
kad izađe iz kuće, obavezno je policija vrati.”
*
Mrs. Sontag i Mr. Osman
Benjamin i ja smo stigli na vrijeme ali Mrs. Sontag nije bila tamo.
Onda smo čekali u holu Holiday Inna. Kasno je podne, sunčan dan,
muškarac u vojničkoj bluzi došao je s dva kanistera benzina i pita:
“Da li je Miralem stigao?”
Sontag je napokon došla, izvinjava se i sjeda na mermerno stepenište.
Kao da je pod velikim teretom. Kaže da su probe s glumcima iscrpljujuće.
I zaista izgleda umorno. Ali pod teškom pancirnom košuljom,
s plavim šljemom (koji upravo spušta u krilo), čovjek se lako umori u običnoj šetnji.
Onda je molećivim tonom priznala: ona nema vremena da glumi u našem filmu.
Osjetio sam olakšanje. Da je pristala, tražila bi scenarij kojeg nema.
Benjamin je razočaran, jer želi neko veliko ime u filmu.
Zamislio sam je u bosanskoj ženskoj nošnji, želio sam se uvjeriti u njen pristanak,
iako unaprijed znam da nije spremna.
Napravila je tri koraka uz mermerne stepenice – mislio sam
na Ernsta Jüngera – potom se zaustavila i osvrnula, jer je čula vojnika
koji kaže: “Kad dođe Miralem, boga ti, reci mu samo da je Osman donio benzin.”
Onda je ponovio – “…da je Osman donio benzin.” I kad je već bio na izlaznim vratima
osvrnuo se da pita: “Jesi li zapamtio, momčino?”
*
Nakon Pulitzera
Hotelski bazen u državi New York.
Pisac u pollo majici
čeka. Dugo
u nosnicama
miris hlora.
Pisac
motive crpi
iz Federalnih Rezervi.
Iz Kalevale.
I čeka
pred bazenom
da iz vode
mladi Turčin
isukanog spolovila
Četiri pjesme
Ruskinja
Oblaci su bili u boji nafte, Harun je želio snimiti nekoliko fotografija neba.
A onda je počela padati kiša. Sklonili smo se u kafanu, onu kod ruske radnje
u kojoj kupujemo hranu iz slavenskog kraja. Utrčali smo tamo
i sjeli za jedini slobodni sto. Sada nagnuti nad fotoaparatom gledamo
snimljene slike, iznenađeni izgledom oblakâ koje smo prije koji minut
i u stvarnosti vidjeli. Do našeg stola sjedi neki mrgodni tip.
Nisam ga primijetio kad smo ušli, obratio sam pažnju kad je pitao: “Russians?”
A onda je rekao: “Go back to Russia!”
U krilu mu je Washington Post, ko zna šta je on danas tamo pročitao,
pa ga naš slavenski akcent iritira toliko da je izgubio kontrolu i kaže:
“Go back to Russia.”
Bio sam zatečen i bijesan. Kad su nam se pogledi sreli,
on je glavu uvukao u ramena i dublje potonuo u kožnu fotelju.
Tek tada sam vidio ženu koja do njega sjedi.
Ona kaže: “Hajdemo kući.”
On: “Ne možemo, pada kiša.”
Ona: “Pa, šta? Trčat ćemo do auta.”
Njih dvoje žive skupa. Obratio sam pažnju na nju,
zato što se u njenom govoru lako prepozna ruski akcent.
Uskoro su pošli, a kad su već bili na vratima,
on se osvrnuo da mi još jednom kaže: “Go back to Russia!”
Ona se okrenula s izvinjavajućim pogledom.
Potom su trčali. A kad su već bili na drugoj strani ulice, više se od kiše nisu mogli vidjeti.
*
Uvijek, kad izađe iz kuće
Nedjelja. Radim. Svratio je Gregor
samo da snimi kopije dokumenata
za kćerke (vize za put u neku evropsku zemlju).
Onda smo otišli do kafane Mozart.
Ja sam naručio dupli espresso + mineralnu vodu,
a on cappuccino + hamburger.
Pjena je bila posuta cimetom,
a njegova reakcija glasna: Zašto cimet?
I zašto je kafa mlaka? Zašto je u staklenoj čaši?
Njegov život se, kaže, raspada.
Ostali smo cijeli sat skupa, a za to vrijeme
on je sunčanim naočalama čas pokrivao oči,
čas je naočale dizao na tjeme. U trenucima
samosažaljenja (3x) ponavljao je: “Nisam odrastao.
Nisam odrastao. Ja sam još uvijek catholic boy.”
I kaže: “Ona je u takvom stanju da
kad izađe iz kuće, obavezno je policija vrati.”
*
Mrs. Sontag i Mr. Osman
Benjamin i ja smo stigli na vrijeme ali Mrs. Sontag nije bila tamo.
Onda smo čekali u holu Holiday Inna. Kasno je podne, sunčan dan,
muškarac u vojničkoj bluzi došao je s dva kanistera benzina i pita:
“Da li je Miralem stigao?”
Sontag je napokon došla, izvinjava se i sjeda na mermerno stepenište.
Kao da je pod velikim teretom. Kaže da su probe s glumcima iscrpljujuće.
I zaista izgleda umorno. Ali pod teškom pancirnom košuljom,
s plavim šljemom (koji upravo spušta u krilo), čovjek se lako umori u običnoj šetnji.
Onda je molećivim tonom priznala: ona nema vremena da glumi u našem filmu.
_________________________________________“Hvala.” “Hvala.”
Osjetio sam olakšanje. Da je pristala, tražila bi scenarij kojeg nema.
Benjamin je razočaran, jer želi neko veliko ime u filmu.
Zamislio sam je u bosanskoj ženskoj nošnji, želio sam se uvjeriti u njen pristanak,
iako unaprijed znam da nije spremna.
Napravila je tri koraka uz mermerne stepenice – mislio sam
na Ernsta Jüngera – potom se zaustavila i osvrnula, jer je čula vojnika
koji kaže: “Kad dođe Miralem, boga ti, reci mu samo da je Osman donio benzin.”
Onda je ponovio – “…da je Osman donio benzin.” I kad je već bio na izlaznim vratima
osvrnuo se da pita: “Jesi li zapamtio, momčino?”
*
Nakon Pulitzera
Hotelski bazen u državi New York.
Pisac u pollo majici
čeka. Dugo
u nosnicama
miris hlora.
Pisac
motive crpi
iz Federalnih Rezervi.
Iz Kalevale.
I čeka
pred bazenom
da iz vode
mladi Turčin
isukanog spolovila