Lopoč na površini mirne vode i mreška se šaran u plavetnilu neba
otvorenih usta, kao ta riba tamo daleka krljušt sa sebe ljuštim i gledam u brata
on gazi, gazi po vodi Bože gazi i pjeva “džanum zađe sunce”
u klokotu vode pastrmka snijeva da ovaj svijet na svojim perajima spasava
a brat umjesto “džanum zađe sunce” on sada “akšam geldi” huče i u oku mu Metohija i Šćipnija cijela
Elveda
Mirzadu Griševiću
Pričao mi Mirzad dok putovasmo preko Kopaonika kako u turskom jeziku riječ “elveda” znači nešto približno riječima “zauvijek zbogom”
al na naš je jezik neprevodiva
a meni se u mislima javi čajdžinica “Pod Hamam” u koju sam samo tri ure ranije muhabetio, kroz džamli-pendžere na čaršiju gledao i s vrlim pjesnicima sandžačkim sjedio
i tad pokraj Ibra zagrlih jezikom grlo do davljenja
i zamolih Svevišnjeg da bdim i ćutim do sudnjega dana u dubokom jestanju ka svom sporom Uzašašću kroz štralove vjetra
samo da nikad ne objavim vaseljeni i sebi riječ neprevodivu
samo da nikad nikome ne prozborim to veličanstveno elveda
Ahavat Hinam
Ako postoji tako lijepa riječ da se to osjećanje opiše u jeziku hebrejskome
u mome bi jeziku sročio to ovako
ahavat hinam* je kada te majka voli iako joj svaku zoru na um padneš nesposoban nepokretan dok se gibaš po parketu kao riba na suhom
to je kada do u akšam pjesnik sniva kvačice slova priziva ih a napolju udaraju zvona od obližnje saborne crkve i uče se ezani na Melajskoj džamiji u Novom Pazaru te daju hudoj vječeri boju đona
ili kada Damad Ali-paša ruže sadi, inje se pohvatalo na vrhnje trnja i tada prst zacrveni latica krvi porumeni njegov otisak u Petrovaradinu kapljica tespiha pretvori se u tminu njegovog vrta
to je ahavat hinam izgrgolji sinu, koji će u vrijeme prvo ubiti brata
* Ahavat Hinam je bezuslovna ljubav ili ljubav bez osuđivanja (“ljubi bližnjega svoga kao sebe samog”) u prevodu s hebrejskog jezika.
Snatrim
_______Sarajevu 1992.-1996.
Snatrim o toplim višnjama purpurnim, tamnim koje sam brao KFOR vojniku u mom sokaku u Prištini 1999. godine
Bile su kao bobe tespiha koji sam kupio sebi na zdravlje u džamiji Ferhadiji u Sarajevu
A on musav, taj vojnik vajni, smeši se, višnje mu valjaju gušni valovi ka utrobi gde će da se zdrobe
I govori nam na engleskom da je to prvi put da jede višnje direktno ubrane s drveta vrele od sunca, a pokoja padne i okrzne o suvu koru ili se umalja u sok od smole pa pobegne u zelenu travu
Snatrim o sokaku u mom rodnom gradu prevrćem bobe tespiha i divim se ovom jorgovanu koji se utisnuo na stranice knjige sitne koju pišem utisnuo se kao brojanice u moje jagodice i guši me miris njegov toliko da ne mogu da dišem
Četiri pjesme
Gazivode
Lopoč na površini mirne vode
i mreška se šaran
u plavetnilu neba
otvorenih usta,
kao ta riba tamo
daleka
krljušt sa sebe ljuštim i gledam
u brata
on gazi, gazi po vodi
Bože
gazi i pjeva
“džanum zađe sunce”
u klokotu vode
pastrmka snijeva
da ovaj svijet
na svojim perajima
spasava
a brat umjesto “džanum zađe sunce”
on sada
“akšam geldi”
huče
i u oku mu Metohija i Šćipnija
cijela
Elveda
Mirzadu Griševiću
Pričao mi Mirzad
dok putovasmo preko Kopaonika
kako u turskom jeziku riječ
“elveda” znači nešto približno
riječima “zauvijek zbogom”
al na naš je jezik
neprevodiva
a meni se
u mislima javi čajdžinica
“Pod Hamam” u koju sam
samo tri ure ranije
muhabetio,
kroz džamli-pendžere na čaršiju
gledao
i s vrlim pjesnicima sandžačkim
sjedio
i tad pokraj Ibra
zagrlih jezikom grlo do
davljenja
i zamolih Svevišnjeg
da bdim i ćutim
do sudnjega dana
u dubokom jestanju
ka svom sporom Uzašašću
kroz štralove vjetra
samo da nikad ne objavim
vaseljeni i sebi
riječ neprevodivu
samo da nikad nikome ne
prozborim to veličanstveno
elveda
Ahavat Hinam
Ako postoji tako lijepa riječ
da se to osjećanje opiše
u jeziku hebrejskome
u mome bi jeziku
sročio to ovako
ahavat hinam* je kada
te majka voli
iako joj svaku zoru
na um padneš
nesposoban
nepokretan
dok se gibaš po parketu
kao riba
na suhom
to je kada do u akšam
pjesnik sniva kvačice slova
priziva ih
a napolju udaraju
zvona
od obližnje saborne crkve
i uče se ezani na Melajskoj džamiji
u Novom Pazaru
te daju hudoj vječeri
boju đona
ili kada Damad Ali-paša
ruže sadi, inje se pohvatalo
na vrhnje trnja
i tada prst zacrveni
latica krvi
porumeni njegov otisak
u Petrovaradinu
kapljica tespiha
pretvori se u tminu
njegovog vrta
to je ahavat hinam
izgrgolji sinu,
koji će u vrijeme prvo ubiti
brata
* Ahavat Hinam je bezuslovna ljubav ili ljubav bez osuđivanja (“ljubi bližnjega svoga kao sebe samog”) u prevodu s hebrejskog jezika.
Snatrim
_______Sarajevu 1992.-1996.
Snatrim o toplim višnjama
purpurnim, tamnim
koje sam brao KFOR vojniku
u mom sokaku u Prištini
1999. godine
Bile su kao bobe tespiha koji sam
kupio sebi na zdravlje u džamiji Ferhadiji
u Sarajevu
A on musav, taj vojnik vajni,
smeši se, višnje mu valjaju gušni valovi
ka utrobi gde će da se zdrobe
I govori nam na engleskom
da je to prvi put da jede višnje
direktno ubrane s drveta
vrele od sunca,
a pokoja padne i okrzne o suvu koru
ili se umalja u sok od smole
pa pobegne u zelenu travu
Snatrim o sokaku u mom rodnom gradu
prevrćem
bobe tespiha
i divim se ovom jorgovanu
koji se utisnuo na stranice knjige
sitne koju pišem
utisnuo se kao brojanice
u moje jagodice
i guši me miris njegov
toliko da
ne mogu da dišem