Castropola je svečano otvorena sedmodnevnim programom 18. studenog 1990. kao prva privatna knjižara i antikvarijat knjiga u Puli i Istri nakon pedeset godina. Utemeljili su je Boško Obradović, Zoran Vodopija i Magdalena Vodopija, a u njoj djelovale najvrsnije knjižarke Istre: Tereza Pulja, Nana Moferdin, Aleksandra Benjak, Laura Lukašić i Olivera Pleić.
Kum knjižare Castropola bio je svakoljetni pohoditelj filmskoga festivala Mate Relja, redatelj dječjega klasika, Vlaka u snijegu. Možda slučajno, ali u svakom slučaju simbolično, prvi je kupac u Castropoli bila profesorica Ljubica Ivezić.
Knjižaru je potpomoglo i porinulo u more knjiga tristotinjak donatora. Prostor s policama osmislili su arhitekt Branko Bratković i kipar Eros Čakić, dok je boju polica birao i svojom ih rukom obojao nezaboravni pulski boem i slikar Miroslav Mandić Manda. Boja još uvijek prkosi vremenu (i prostoru) nakon 21 godine.
Adresa na kojoj je stasala Castropola bila je Istarska 3, na katu, odmah do, tada itekako prometajuće Stare autobusne stanice.
Nakon pet mjeseci postojanja, na poziv Poslovne zajednice knjižara Hrvatske, Castropola je gost zagrebačkog Interlibera (ožujak 1991.) kako bi predstavila tadašnje programsko čudo (djelo Zorana Vodopije): prvi knjižarski kompjutorski program u Hrvatskoj i iz njega izveden katalog knjiga.
Mala knjižara s brdom knjiga već je prvih, tada već ratnih, godina postala kultno kulturološko sastajalište i utočište ne samo ljubitelja knjige već i pulskih i istarskih kreativaca. U ratnim vremenima knjižara Castropola bila je i knjižara-partner poznate Hrvatske slavističke škole koja se tih godina održavala u Puli.
Boško Obradović je 1993. godine pokrenuo, u okviru Castropole, Nulti meridijan, projekt koji je prvi naznačio i postavio u središte pažnje činjenicu tritisućljetne povijesti Pule. Projekt Nulti meridijan, u kojem se Boško poigrao poviješću i zemljopisom, s tvrdnjom kako je Puli nepravedno Greenwich oteo nulti meridijan, okupio je raznolike umjetnike i znanstvenike: etnomuzikologa Darija Marušića, pjesnika Antu Dabu, slikara Ivana Dabu, keramičarku Jadranku Ostić, arhitekta Bruna Nefata, arheologinju Kristinu Mihovilić, glazbenika Bruna Krajcara, kostimografkinju Elicu Iljoska, jezikoslavca i prevoditelja Srđu Orbanića, dizajnera Alfija Klarića…
U okviru Nultog meridijana nastale su knjige: “Piskaj – sona – sopi” Darija Marušića, “San klesan u kamenu” Ivana i Ante Daba, istoimeni glazbeni projekt “Nulti meridijan” (stihovi Boška Obradovića posvećeni Puli, glazba Bruna Krajcara s talijanskim prepjevima Srđe Orbanića), zbirka priča i crteža “Arena fatalnih žena” Boška Obradovića i Elice Iljoske. Nakladnik svih ovih projekata bila je, naravno, Castropola. Pripremljeni su neostvareni projekti “Povijesni plan Pule” Bruna Nefata i “Grob u ulici Mate Balote” Kristine Mihovilić, Jadranke Ostić i Darija Marušića.
Godine 1995. Castropola utemeljuje Sajam knjige u Istri, danas najveći i najpriznatiji festival autora i knjiga u jugoistočnoj Europi. Iz godine u godinu, iz zime i zimu, Castropola već 17 godina stvara sve sadržajniji Sajam s Festivalom knjiga i autora, posljednjih sedam godina zajedno s Udrugom Sa(n)jam knjige u Istri.
Castropola je jedan od utemeljitelja udruge Hrvatskih neovisnih nakladnika 1998. godine, a te je godine proglašena i najboljom nezavisnom knjižarom u Hrvatskoj.
Djelatnici Castropole sudjeluju u organizaciji i predstavljanju Hrvatske na Frankfurtskom sajmu knjiga na prijelomu tisućljeća. Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske odredila je Magdalenu Vodopija da osmisli štand i program hrvatskoga nastupa. Jezgra nastupa bila je na knjizi Istre pa su se u Frankfurtu uz istarske knjige i nakladnike predstavili i istarski književnici Boris Biletić, Goran Filipi i Daniel Načinović, glazbenik Dario Marušić i mlada glumica Jadranka Đokić. Nastup je pratio opsežan katalog Istarskim putovima knjige urednice Magdalene Vodopija. Taj katalog (2000.) u kojemu su surađivali Tea Grujić, Miodrag Kalčić i Nana Moferdin a grafički oblikovao Predrag Spasojević, i dan je danas najopsežniji i najcjelovitiji prikaz istarskih nakladnika, knjižara, autora, knjižnica, arhiva i knjiških manifestacija.
Iz frankfurtskog projekta u Castropoli je potaknuta ideja osnivanja Udruge istarskih nakladnika, a godinu dana ranije (1999.) začet je i koncipiran, još uvijek nerealiziran, Kulturno-informacijski centar Istarske županije, sveobuhvatni pregled ukupnih kulturnih zbivanja (prostorno, vremenski i strukovno) za relevantno praćenje kulturnih programa u Istri.
Početkom 2000-ih u Castropoli je osnovan Centar za knjigu Istre. Od osnutka Castropola je posebnu pozornost pridavala Histrici, zavičajnoj zbirci knjiga, i postala poznata u stručnim krugovima po širokom izboru naslova iz i o Istri. Centrom za knjigu Istre željela se podići razina istarskog nakladništva i općenito kultura knjige te je osmišljena (zajedno sa Gradskom knjižnicom Umag) internetska stranica Histrica Nova (www. histricanova.hr) koju su uređivali Miodrag Kalčić i Nives Franić. Upravo traju pripreme za revitalizaciju ove stranice koja sadrži opsežne biobibliografije pisaca, povijest knjige u Istri, popis (i opis) svih značajnih općih i specijalističkih knjižnica i arhiva u Istri, nakladnika, knjižara, knjiga, knjiških manifestacija… Portal Histrica nova Castropola će obnoviti zajedno sa Sveučilišnom knjižnicom u Puli.
Ono po čemu je knjižara Castropola tijekom više od 20 godina postojanja (i u Istarskoj i, od 1997. preseljenoj, Zagrebačkoj ulici) posebno poznata i izvan granica Istre jest osebujan način promocija knjiga, nakladnika i autora (ugostila je više od 300 autora) što su odmah i bezrezervno prihvatili svi, i čitateljstvo, i nakladnici, i kulturna javnost. Programi Jutro uz knjigu (obično oko podneva) i Sa(n)jam u Castropli, u opuštenoj atmosferi bez velikih pompoznih najava i prepametnih govora, Puležankama i Puljanima redovito su pružili mogućnost neposredna upoznavanja s brojnim autorima i knjigama (dvadesetak promocija godišnje).
Promocija koja se izdvaja i ne može zaboraviti jest predstavljanje zbirke pjesama Boška Obradovića “Godine nježnosti” objavljene nakon njegove smrti. U Boškovom poetskom maratonu 7. travnja 1998., na maloj pozornici Castropole nastupili su njegovi prijatelji i suradnici: Arsen Dedić, Enes Kišević, Radojka Šverko, Milan Rakovac, Boris Biletić i Drago Orlić. Pet programa u čast Boška i njegovih stihova (u 10, 12, 15, 17 i 19 sati) maestralno je vodio Mate Relja, a gotovo tisuću ljudi tog je dana pohodilo Castropolu.
Prijatelji knjižare gotovo su svi Puljani (i mnogi, mnogi drugi), svi oni kojima je knjiga sastavni dio života, napose kulturnjacima i intelektualcima grada. Nemoguće je svih se sjetiti, nebrojeni su, pa nabrojimo samo neke kojih više nema među nama: Branko Fučić, Mladen Kuzmanović, don Branko Sbutega, Tomislav Ladan, Ljubica Ivezić, Miroslav Mandić Manda, Ante i Ivan Dabo, Mate Relja, Albert Goldstein… Svima njima Castropola je posvetila dužno poštovanje (hommage, izložbe, prisjećanja, posvećeni izlozi…). Dakako, knjižara je pratila i sve značajnije kulturne manifestacije u gradu, bilo posebnim programom, bilo prigodnom koncepcijom izloga.
Magdalena Vodopija, vlasnica, voditeljica a često i sama knjižarka u Castropoli, 2004. godine nagrađena je Grbom grada Pule “za izniman uspjeh 9. Sajma knjige u Istri – Pulskog festivala knjige i autora, manifestacije koja je afirmirala Pulu kao jedno od najvećih okupljališta uz knjigu u Hrvatskoj i doprinijela međunarodnoj kulturnoj promociji Pule”. Četiri godine kasnije (2008.) dobiva i Istrianu, nagradu Radija Pule i Istarske županije kao osoba godine u kategoriji kulture
Knjižara Castropola nije samo knjižara, samo prostor gdje se kupuju i promoviraju knjige. Naime, na dnu Castropole (Zagrebačka 14) s lijeve strane postoji prostorija davno prozvana Žgabucin (ostava), svakoj knjižari potrebito mjesto za odlaganje knjiških proizvoda i knjižarsku administraciju, ali značaj Žgabucina u bliskoj nam kulturnoj (ili kulturološkoj) prošlosti Pule daleko je veći od spomenutog: u Žgabucinu, knjižarskom salonu, stvarani su i smišljani svakojaki kulturni programi i projekti, obljetnice i prosvjedi, uostalom većina Sajmova tu je osmišljena i organizirana, tu su bila druženja gotovo svih kulturnjaka grada, razgovori o knjizi i kulturi grada, tu su organizirana slavlja i spontane fešte, tu se stvarala i bilježila nenapisana alternativna i ona druga kulturna povijest Pule.
Castropola
Mala povijest
Castropola je svečano otvorena sedmodnevnim programom 18. studenog 1990. kao prva privatna knjižara i antikvarijat knjiga u Puli i Istri nakon pedeset godina. Utemeljili su je Boško Obradović, Zoran Vodopija i Magdalena Vodopija, a u njoj djelovale najvrsnije knjižarke Istre: Tereza Pulja, Nana Moferdin, Aleksandra Benjak, Laura Lukašić i Olivera Pleić.
Kum knjižare Castropola bio je svakoljetni pohoditelj filmskoga festivala Mate Relja, redatelj dječjega klasika, Vlaka u snijegu. Možda slučajno, ali u svakom slučaju simbolično, prvi je kupac u Castropoli bila profesorica Ljubica Ivezić.
Knjižaru je potpomoglo i porinulo u more knjiga tristotinjak donatora. Prostor s policama osmislili su arhitekt Branko Bratković i kipar Eros Čakić, dok je boju polica birao i svojom ih rukom obojao nezaboravni pulski boem i slikar Miroslav Mandić Manda. Boja još uvijek prkosi vremenu (i prostoru) nakon 21 godine.
Adresa na kojoj je stasala Castropola bila je Istarska 3, na katu, odmah do, tada itekako prometajuće Stare autobusne stanice.
Nakon pet mjeseci postojanja, na poziv Poslovne zajednice knjižara Hrvatske, Castropola je gost zagrebačkog Interlibera (ožujak 1991.) kako bi predstavila tadašnje programsko čudo (djelo Zorana Vodopije): prvi knjižarski kompjutorski program u Hrvatskoj i iz njega izveden katalog knjiga.
Mala knjižara s brdom knjiga već je prvih, tada već ratnih, godina postala kultno kulturološko sastajalište i utočište ne samo ljubitelja knjige već i pulskih i istarskih kreativaca. U ratnim vremenima knjižara Castropola bila je i knjižara-partner poznate Hrvatske slavističke škole koja se tih godina održavala u Puli.
Boško Obradović je 1993. godine pokrenuo, u okviru Castropole, Nulti meridijan, projekt koji je prvi naznačio i postavio u središte pažnje činjenicu tritisućljetne povijesti Pule. Projekt Nulti meridijan, u kojem se Boško poigrao poviješću i zemljopisom, s tvrdnjom kako je Puli nepravedno Greenwich oteo nulti meridijan, okupio je raznolike umjetnike i znanstvenike: etnomuzikologa Darija Marušića, pjesnika Antu Dabu, slikara Ivana Dabu, keramičarku Jadranku Ostić, arhitekta Bruna Nefata, arheologinju Kristinu Mihovilić, glazbenika Bruna Krajcara, kostimografkinju Elicu Iljoska, jezikoslavca i prevoditelja Srđu Orbanića, dizajnera Alfija Klarića…
U okviru Nultog meridijana nastale su knjige: “Piskaj – sona – sopi” Darija Marušića, “San klesan u kamenu” Ivana i Ante Daba, istoimeni glazbeni projekt “Nulti meridijan” (stihovi Boška Obradovića posvećeni Puli, glazba Bruna Krajcara s talijanskim prepjevima Srđe Orbanića), zbirka priča i crteža “Arena fatalnih žena” Boška Obradovića i Elice Iljoske. Nakladnik svih ovih projekata bila je, naravno, Castropola. Pripremljeni su neostvareni projekti “Povijesni plan Pule” Bruna Nefata i “Grob u ulici Mate Balote” Kristine Mihovilić, Jadranke Ostić i Darija Marušića.
Godine 1995. Castropola utemeljuje Sajam knjige u Istri, danas najveći i najpriznatiji festival autora i knjiga u jugoistočnoj Europi. Iz godine u godinu, iz zime i zimu, Castropola već 17 godina stvara sve sadržajniji Sajam s Festivalom knjiga i autora, posljednjih sedam godina zajedno s Udrugom Sa(n)jam knjige u Istri.
Castropola je jedan od utemeljitelja udruge Hrvatskih neovisnih nakladnika 1998. godine, a te je godine proglašena i najboljom nezavisnom knjižarom u Hrvatskoj.
Djelatnici Castropole sudjeluju u organizaciji i predstavljanju Hrvatske na Frankfurtskom sajmu knjiga na prijelomu tisućljeća. Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske odredila je Magdalenu Vodopija da osmisli štand i program hrvatskoga nastupa. Jezgra nastupa bila je na knjizi Istre pa su se u Frankfurtu uz istarske knjige i nakladnike predstavili i istarski književnici Boris Biletić, Goran Filipi i Daniel Načinović, glazbenik Dario Marušić i mlada glumica Jadranka Đokić. Nastup je pratio opsežan katalog Istarskim putovima knjige urednice Magdalene Vodopija. Taj katalog (2000.) u kojemu su surađivali Tea Grujić, Miodrag Kalčić i Nana Moferdin a grafički oblikovao Predrag Spasojević, i dan je danas najopsežniji i najcjelovitiji prikaz istarskih nakladnika, knjižara, autora, knjižnica, arhiva i knjiških manifestacija.
Iz frankfurtskog projekta u Castropoli je potaknuta ideja osnivanja Udruge istarskih nakladnika, a godinu dana ranije (1999.) začet je i koncipiran, još uvijek nerealiziran, Kulturno-informacijski centar Istarske županije, sveobuhvatni pregled ukupnih kulturnih zbivanja (prostorno, vremenski i strukovno) za relevantno praćenje kulturnih programa u Istri.
Početkom 2000-ih u Castropoli je osnovan Centar za knjigu Istre. Od osnutka Castropola je posebnu pozornost pridavala Histrici, zavičajnoj zbirci knjiga, i postala poznata u stručnim krugovima po širokom izboru naslova iz i o Istri. Centrom za knjigu Istre željela se podići razina istarskog nakladništva i općenito kultura knjige te je osmišljena (zajedno sa Gradskom knjižnicom Umag) internetska stranica Histrica Nova (www. histricanova.hr) koju su uređivali Miodrag Kalčić i Nives Franić. Upravo traju pripreme za revitalizaciju ove stranice koja sadrži opsežne biobibliografije pisaca, povijest knjige u Istri, popis (i opis) svih značajnih općih i specijalističkih knjižnica i arhiva u Istri, nakladnika, knjižara, knjiga, knjiških manifestacija… Portal Histrica nova Castropola će obnoviti zajedno sa Sveučilišnom knjižnicom u Puli.
Ono po čemu je knjižara Castropola tijekom više od 20 godina postojanja (i u Istarskoj i, od 1997. preseljenoj, Zagrebačkoj ulici) posebno poznata i izvan granica Istre jest osebujan način promocija knjiga, nakladnika i autora (ugostila je više od 300 autora) što su odmah i bezrezervno prihvatili svi, i čitateljstvo, i nakladnici, i kulturna javnost. Programi Jutro uz knjigu (obično oko podneva) i Sa(n)jam u Castropli, u opuštenoj atmosferi bez velikih pompoznih najava i prepametnih govora, Puležankama i Puljanima redovito su pružili mogućnost neposredna upoznavanja s brojnim autorima i knjigama (dvadesetak promocija godišnje).
Promocija koja se izdvaja i ne može zaboraviti jest predstavljanje zbirke pjesama Boška Obradovića “Godine nježnosti” objavljene nakon njegove smrti. U Boškovom poetskom maratonu 7. travnja 1998., na maloj pozornici Castropole nastupili su njegovi prijatelji i suradnici: Arsen Dedić, Enes Kišević, Radojka Šverko, Milan Rakovac, Boris Biletić i Drago Orlić. Pet programa u čast Boška i njegovih stihova (u 10, 12, 15, 17 i 19 sati) maestralno je vodio Mate Relja, a gotovo tisuću ljudi tog je dana pohodilo Castropolu.
Prijatelji knjižare gotovo su svi Puljani (i mnogi, mnogi drugi), svi oni kojima je knjiga sastavni dio života, napose kulturnjacima i intelektualcima grada. Nemoguće je svih se sjetiti, nebrojeni su, pa nabrojimo samo neke kojih više nema među nama: Branko Fučić, Mladen Kuzmanović, don Branko Sbutega, Tomislav Ladan, Ljubica Ivezić, Miroslav Mandić Manda, Ante i Ivan Dabo, Mate Relja, Albert Goldstein… Svima njima Castropola je posvetila dužno poštovanje (hommage, izložbe, prisjećanja, posvećeni izlozi…). Dakako, knjižara je pratila i sve značajnije kulturne manifestacije u gradu, bilo posebnim programom, bilo prigodnom koncepcijom izloga.
Magdalena Vodopija, vlasnica, voditeljica a često i sama knjižarka u Castropoli, 2004. godine nagrađena je Grbom grada Pule “za izniman uspjeh 9. Sajma knjige u Istri – Pulskog festivala knjige i autora, manifestacije koja je afirmirala Pulu kao jedno od najvećih okupljališta uz knjigu u Hrvatskoj i doprinijela međunarodnoj kulturnoj promociji Pule”. Četiri godine kasnije (2008.) dobiva i Istrianu, nagradu Radija Pule i Istarske županije kao osoba godine u kategoriji kulture
Knjižara Castropola nije samo knjižara, samo prostor gdje se kupuju i promoviraju knjige. Naime, na dnu Castropole (Zagrebačka 14) s lijeve strane postoji prostorija davno prozvana Žgabucin (ostava), svakoj knjižari potrebito mjesto za odlaganje knjiških proizvoda i knjižarsku administraciju, ali značaj Žgabucina u bliskoj nam kulturnoj (ili kulturološkoj) prošlosti Pule daleko je veći od spomenutog: u Žgabucinu, knjižarskom salonu, stvarani su i smišljani svakojaki kulturni programi i projekti, obljetnice i prosvjedi, uostalom većina Sajmova tu je osmišljena i organizirana, tu su bila druženja gotovo svih kulturnjaka grada, razgovori o knjizi i kulturi grada, tu su organizirana slavlja i spontane fešte, tu se stvarala i bilježila nenapisana alternativna i ona druga kulturna povijest Pule.