Breskva

A onda je otac ulovio jutro i stavio pred mene:
sad ti jedi, ja sam ionako mrtav godinama.

Otac je posadio breskvu kraj bašte,
ja sam kraj breskve posadila pjesmu.
Prvog ljeta kad je stablo dalo ploda
prizvala sam granatu iz očeva sjećanja:
učinjeno je, sada možeš raznijeti oca.

Smrt se nije smilovala.
Ostali smo gledati
jedno drugome u dna,
otac i ja.

Sad ti jedi, govori
gotovo bez glasa.
Živi smo mrtvi predugo
pa otac zaboravlja da se glad ne vara.

Monika Herceg 03. 02. 2024.