Kako god se namjestio, Osjećam te pod rebrima, Nevidljiva oteklina si, Balon u teškoj tmini. Šta ćeš tu, gdje bješe upala, Dok sam tek svijet shvatao, Jednako samotan kao i on? Dva, a možda i tri dana, Nisam znao za sebe, Dvoumeći se na koju ću stranu. Ja ili onaj što zna i može? Sada bi trebalo da te znam, Nevidljivog, jadnog, poraženog, Baš na toj strani rebara, Gdje je sve bilo ili-ili. Tu si, u meni, jednako Stran i domaći, čovječe. Čekaš nešto ili nekoga, Kao zaraza od koje nema lijeka.
Boliš me, čovječe
Kako god se namjestio,
Osjećam te pod rebrima,
Nevidljiva oteklina si,
Balon u teškoj tmini.
Šta ćeš tu, gdje bješe upala,
Dok sam tek svijet shvatao,
Jednako samotan kao i on?
Dva, a možda i tri dana,
Nisam znao za sebe,
Dvoumeći se na koju ću stranu.
Ja ili onaj što zna i može?
Sada bi trebalo da te znam,
Nevidljivog, jadnog, poraženog,
Baš na toj strani rebara,
Gdje je sve bilo ili-ili.
Tu si, u meni, jednako
Stran i domaći, čovječe.
Čekaš nešto ili nekoga,
Kao zaraza od koje nema lijeka.