Dječak stoji ispod visokog stabla badema, po njemu padaju zreli plodovi, u rascvjetalim, zelenim čaškama i kotrljaju se po travi spaljenoj kolovoškim suncem u jednom selu u dalmatinskoj zabiti. Njegovi prijatelji izverani na visoke grane, dugačkim, tankim kolcima tuku po nedosegnutljivim plodovima i dovikuju: Skupljaj ih brale, ajde ih bogati pribroji nako na japanskom, ajde, na talijanskom, ajde na ciganskom….
I on se saginje i skuplja, trpa u pletenu košaru stariju od svojih djedova i izvikuje: Ič, ni, san, ši, činkve sei, sete, pa onda onaj izmišljeni ciganski, koji mu ustvari najbolje ide: čege, upo, mune, deki, rumo, seče…
On je dječak iz grada koji svako ljeto dolazi didu i babi u posjetu, malo je deblji i teži od svojih seoskih vršnjaka, ne zna se popeti na hrapavo stablo, a i boji se visine. Zato stoji dolje i gleda gore u krošnje na kojima se ljuljaju njegovi prijatelji, veseli, mali pavijani u ljetnoj igri i skuplja, zabavlja ih svojim znanjem brojenja. Najviše vole taj daleki japanski, a kad tek u nizu i jako brzo izgovori kiušu šikoku honšu hokaido! iz krošnji se često začuje vrisak oduševljenja njegovih rođaka i ostale djece, kojoj su visoka stabla bliža nego imena najvećih japanskih otoka, talijanske brojčice, kanali kraj Kopenhagena ili glavni gradovi afričkih zemalja.
Ajde nam brale pričaj…
I on, okružen, na ljetnoj, prašinom uskovitlanoj cesti, u pripeci koja ljušti kožu s ramena, priča i priča. O Sjevernom moru i o Vikingu koji je slomio vrat u tuči sa zločestim polubratom, a onda su ga spasile vile u planini oblažući mu ranjeno mjesto tamnim travama i skašenim školjkama, izgovarajući: bože vjetra vrati ga, bože oceana vrati ga, bože leda uzmi njegovu bol, bože sunca otvori mu oči…Okolo selo tone u još jedno popodnevno spavanje, a njegovi se prijatelji čude i uživaju, slušaju osušenih usana i donose mu breskve s ograđenih stabala, šarak grožđe iz obližnjeg vinograda, eto jednog koji nosi ježa i kornjaču čančaru, neka se nađe, za još jednu priču, neku stranu riječ, brojanje na španjolskom ili opet onu sjajnu brojalicu s japanskim otočjem.
A onda se razilaze, sunce se uspelo na najvišu točku i cvrči su zaglušili ovaj prostor, rubom zemlje i asfalta migolji poskok, prema gustišu i hladovini.
On čeka svoje roditelje, nije mu loše na selu. Jedino…baba ne zna skuhati njegovo omiljeno jelo – punjene paprike. Ima ovdje svega, i pršuta i voća, domaćeg kiselog mlijeka, mesa, čak i ribe od kombi ribara koji urla tako da se i mrtvi na starome groblju razbuđuju i shvaćaju da su ustvari jako gladni te njegove ribe! A baš je jučer s djedom pobrao nekoliko vreća mirisnih, zeleno-žutih plodova, na rasklimanom su ih traktorčiću prevezli kući, čekaju otkup za te paprike, cijelo dvorište miriše svježim, reskim vonjem koji vabi na kuhanje. Njegovi roditelji nemaju telefon, njegovi su djed i baka tek nedavno dobili vodu, kasne su sedamdesete, zaboravljene, izgubljene u jednom djetinjstvu u kojem vrijeme stoji, u kojem sve traje beskonačno dugo, u kojem se dani i noći smjenjuju, ali još uvijek ne odbrojavaju. Sporo, mirno, čudesno djetinjstvo. I što sad, stvar je trebalo uzeti u svoje ruke, poznati su mu bili osnovni sastojci, znao je kako se paprike čiste, znao je koliko riže ide, znao je i koje meso treba kupiti… zato je sačekao da se did probudi, da stane navlačiti stare traperice zaprskane modrom galicom, da se umije na špini pod šljivom pa da zatraži malo novca za meso. Sve ostalo je imao, sve ostalo je bilo ionako dopušteno. Doduše, i taj novac koji je stajao u starom kožnom novčaniku u jednom koferu na ormaru, bio je dopušten, mogao je uzeti koliko i kad je htio. Baš zato je uvijek pitao. Za nekoliko minuta već je bio na motoriću, pjevao je neku svoju pjesmicu na putu prema mesnici. Usput ga je obad ubo u trbuh, zgnječio ga je šakom, pljunuo na oteklinu i produžio. Kad se vratio, baba je očistila desetak paprika i pripremila rižu, raširila je ruke i blago rekla: Srićo, baba dalje ne zna…
A on je važno došetao do stola, razmotao meso iz papira, malo posolio, popario, umiješao rižu, svojim je mekanim šačicama pogurao meso u plodove i rekao: A evo ga, sad to triba samo dobro skuvat!
Baba je rekla da ona misli da bi možda trebalo još nešto, naprimjer neku mrkvu ubacit ili neku kapulu. Imali su i mrkve i kapule na tone, pa zašto ne…
Odbio je to rekavši da će onda ta mrkva i ta kapula pokvariti okus paprici koja ima nježniji miris od te dvije biljke. Did je rekao: Enti Iruda, pametnog li unuka iman! Sjeo na frezu i krenuo u vinograd, dječak je viknuo za njim da je večera u osam…
Ulio je vodu, ubacio paprike, brzo je zakuhalo, bio je jako uzbuđen, kuhinja se počela puniti poznatim mirisom, djelićem grada u ovom zaboravljenom selu, skoro da je mogao začuti i glas majke koja se smije u dnu prostorije. Sjedio je uz lonac i buljio u blijedožućkaste virove koji su se stvarali oko paprika, čekao je da ta voda pocrveni, da se stvori umak kakvog je njegova majka kuhala. Vjerovao je da od kuhanja paprike pocrvene, da se gustoća umaka dobiva tako što meso u kuhanju ispušta neku sluz kojom to sve vezuje, uglavnom čekao je i čekao, a da ni sam nije znao da čeka čudo. Bilo mu je dosadno, taj ga je lijepi miris samo uznemiravao, bio je gladan, pa je odlučio osmisliti još jedne brojeve na stranom jeziku. Jezik Navajo Indijanaca: hor, dgu, tany, guak…Baba je zabrinuto ušla u kuhinju, obrisala ruke o pregaču i tiho, kao da je usred mise prošaptala: A da ubaciš srićo malo konzerve, ili koji pomidor…
Ma kakvi, samo to treba dobro skuvati, pocrvenit će to, vidićeš…
Uskoro se paprika raspala i njena je zelenkasta koža plutala po žućkastoj, kipućoj vodi u kojoj su poskakivale grudice mljevena mesa i prekuhane riže. Crveni su ostali samo oni Indijanci koji broje svoje strelice pred polazak u lov na bizona. A did se vraća iz vinograda, baba, brat i dječak sjedaju oko stola u skromnoj kuhinji kroz čiji prozor vide uskovitlane bijele oblake na zapadnom nebu. Dječaku je, od buljenja u lonac, sad i jedan debeli oblak postao velika i blijeda paprika koju će uskoro okrznuti kugla sunca.
Točno u trenutku u kojem je did ušao u kuhinju i rekao: ajme što li ga lipo miriše, ugledao je kako njegov oblak paprika postaje crven da crveniji ne može biti, kako se sunce u tom crvenilu valja i pada u polje kao umorna buktinja.
Jeli su u tišini, pojeli dvostruko od onoga koliko su ustvari htjeli.
Punjene paprike
6 paprika
0,5 kg mljevene junetine
10 dkg riže
1 velika kapula
1 pelati
4 režnja češnjaka
lovorov list, peršin, sol, papar, muškatni oraščić
provansalske ili dalmatinske trave
Kapulu zažutite na maslinovom ulju, dodajte pelate i skuhajte, dodajte svježi nasjeckani peršin i češnjak, a meso umiješajte s rižom, posolite, popaprite, dodajte 2 režnja usitnjenoga češnjaka, te dvije velike žlice dinstane kapule, muškatni oraščić, peršin i malo provansalskih trava te tom smjesom napunite očišćene paprike. U šalšu ulijte vode da pokrije paprike i kuhajte sat vremena, povremeno malo dolijevajući. Na tanjuru još malo pokapajte maslinovim uljem i poparite.
Punjeni pomidori
4 pomidora
šaka kus kusa
mladi luk
15 dkg teleće jetrice
0,5 dcl suhog bijelog vina
malo dalmatinske pancete ili pršuta sitno narezane
režanj češnjaka
majčina dušica
maslinovo ulje
pola vezice peršina
Zarežite pomidore na vrhu, napravite im poklopčiće, pulpu izvadite žličicom i sačuvajte. Na maslinovom ulju zažutite sjeckani mladi luk (i zelene listove, ali na laganoj vatri da ne izgore), dodajte pancetu ili pršut, te na kockice narezanu jetricu, češnjak, pulpu od pomidora usitnjeni peršin, majčinu dušicu, sol i papar. Podlijte vinom, neka prokuha i ispari, nakon nekoliko minuta namočite kus kus i pomiješajte ga sa smjesom koju ste skinuli s vatre. Napunite pomidore, poklopce učvrstite čačkalicom i zapecite dvadesetak minuta na 170 stupnjeva.
Punjene tikvice
30 dkg repova kozica
mladi luk
10 dkg grabancijaša ili fete
2 režnja češnjaka
2 slana inćuna
0,3 dcl prošeka
dvije tikvice
provansalske trave
pet, šest pomidorića
Po dužini prerežite tikvice, malo izdubite sredinu da dobijete brodiće, te ih lagano posolite. Na tavici zažutite luk, dodajte repove kozica, sitno nasjeckane inćune, začinite travama, posolite i poparite, te nekoliko minuta dinstajte lagano okrećući na srednjoj vatri. Dodajte na kockice izrezanu pulpu tikvica te na polovine razrezane čeri rajčice. Nakon četiri minute, zalijte prošekom te nakon minute skinite s vatre i tom smjesom napunite tikvice koje ste prethodno posušili papirnatim ubrusom. U gotovu smjesu dodajte sitno narezan sir, te u pećnici zapecite na 180 stupnjeva tridesetak minuta. Na tanjuru još pokapajte maslinovim uljem i pospite dobrim ribancem.
Punjene kapule
4 veće ljubičaste kapule
20 dkg mljevene svinjetine
malo domaće pancete
3 šampinjona
2 režnja češnjaka
0,5 dcl suhog bijelog vina
maslinovo ulje
grančica ružmarina i lovorov list, sol, papar
četiri velike žlice rijetko skuhane palente
sir ribanac
Očistite kapule i izvadite im sredinu, ostavite dva, tri vanjska prstena. Na maslinovom ulju prjajte sredinu od dvije kapule sitno nasjeckanu, kad zažuti dodajte pancetu, a nakon minute i sitno nasjeckane gljive, te nakon dvije, tri minute meso. U 2 decilitra vode prokuhajte lovor i ružmarin. Nakon desetak minuta, podlijte vinom, te pripremljenom začinskom tekućinom koje ne bi smjelo biti više od decilitra. Kad tekućina reducira, umiješajte je s palentom, dodajte sir, te napunite kapule i zapecite ih tridesetak minuta na 180 stupnjeva.
Punjene malancane
2 srednje malancane ili ako baš hoćete patlidžana
2 režnja češnjaka
1 pelati ili nekoliko domaćih pomidora za šalšu
1 veća kapula
1 veća paprika
začinske trave
Prerežite malancane uzdužno te izdubite sredinu, posolite i ostavite pola sata da puste vodu. Napravite gustu šalšu od pomidora, pulpe od malancana i na prugice narezane paprike.
Obrišite polovice malancana i napunite ih šalšom, ako volite možete u nju prije nego što ih zapečete dodati i koji inćun, crnu maslinu ili pak malo grabancijaša. Zapecite u pećnici tridesetak minuta na 180 stupnjeva, a na tanjuru naribajte malo sira i, naravno, pokapajte maslinovim uljem.
Brza pašta s lovačkom kobasicom
30 dkg dobre lovačke kobasice (ne od mljevenog nego od sjeckanog mesa)
40 dkg špageta
1 dl suhog bijelog vina
1 dl kiselog vrhnja
5 dkg parmezana
sol, papar, maslinovo ulje
Skuhajte špagete al dente, a u međuvremenu na maslinovom ulju prepržite na kolutiće narezanu, oguljenu kobasicu, dodajte vino (mora učiniti vuš!), nakon minutu dvije kad se ulje i vino spoje a vino malo reducira, umiješajte vrhnje. Sad u tavicu ubacite vruće i procijeđene špagete, pospite dobro parmezanom i odmah pojedite.
Mramorni kolač
5 jaja
30 dag glatkog brašna
1 prašak za pecivo
30 dkg šećera
1 dl vode
1 dl ulja
50g kakaa
100 g čokolade za kuhanje
naribana korica limuna
Dobro izmiksajte bjelanjke, dodajte šećer, zatim postupno vodu i ulje.
Potom žlicom umiješajte naizmjence brašno s praškom za pecivo i čvrsti snijeg od bjelanjaka (dok se tuku bjelanjci, ubacite i pola žličice šećera kako bi se istukli što čvršći).
Umiješajte i naribanu koricu limuna, pa smjesu podijelite u dva dijela. U jedan umiješajte čokoladu i kakao prethodno fino rastopljene u malo mlijeka.
Pecite 40 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva.
Ohlađeno pospite šećerom u prahu.
Boja
Dječak stoji ispod visokog stabla badema, po njemu padaju zreli plodovi, u rascvjetalim, zelenim čaškama i kotrljaju se po travi spaljenoj kolovoškim suncem u jednom selu u dalmatinskoj zabiti. Njegovi prijatelji izverani na visoke grane, dugačkim, tankim kolcima tuku po nedosegnutljivim plodovima i dovikuju: Skupljaj ih brale, ajde ih bogati pribroji nako na japanskom, ajde, na talijanskom, ajde na ciganskom….
I on se saginje i skuplja, trpa u pletenu košaru stariju od svojih djedova i izvikuje: Ič, ni, san, ši, činkve sei, sete, pa onda onaj izmišljeni ciganski, koji mu ustvari najbolje ide: čege, upo, mune, deki, rumo, seče…
On je dječak iz grada koji svako ljeto dolazi didu i babi u posjetu, malo je deblji i teži od svojih seoskih vršnjaka, ne zna se popeti na hrapavo stablo, a i boji se visine. Zato stoji dolje i gleda gore u krošnje na kojima se ljuljaju njegovi prijatelji, veseli, mali pavijani u ljetnoj igri i skuplja, zabavlja ih svojim znanjem brojenja. Najviše vole taj daleki japanski, a kad tek u nizu i jako brzo izgovori kiušu šikoku honšu hokaido! iz krošnji se često začuje vrisak oduševljenja njegovih rođaka i ostale djece, kojoj su visoka stabla bliža nego imena najvećih japanskih otoka, talijanske brojčice, kanali kraj Kopenhagena ili glavni gradovi afričkih zemalja.
Ajde nam brale pričaj…
I on, okružen, na ljetnoj, prašinom uskovitlanoj cesti, u pripeci koja ljušti kožu s ramena, priča i priča. O Sjevernom moru i o Vikingu koji je slomio vrat u tuči sa zločestim polubratom, a onda su ga spasile vile u planini oblažući mu ranjeno mjesto tamnim travama i skašenim školjkama, izgovarajući: bože vjetra vrati ga, bože oceana vrati ga, bože leda uzmi njegovu bol, bože sunca otvori mu oči…Okolo selo tone u još jedno popodnevno spavanje, a njegovi se prijatelji čude i uživaju, slušaju osušenih usana i donose mu breskve s ograđenih stabala, šarak grožđe iz obližnjeg vinograda, eto jednog koji nosi ježa i kornjaču čančaru, neka se nađe, za još jednu priču, neku stranu riječ, brojanje na španjolskom ili opet onu sjajnu brojalicu s japanskim otočjem.
A onda se razilaze, sunce se uspelo na najvišu točku i cvrči su zaglušili ovaj prostor, rubom zemlje i asfalta migolji poskok, prema gustišu i hladovini.
On čeka svoje roditelje, nije mu loše na selu. Jedino…baba ne zna skuhati njegovo omiljeno jelo – punjene paprike. Ima ovdje svega, i pršuta i voća, domaćeg kiselog mlijeka, mesa, čak i ribe od kombi ribara koji urla tako da se i mrtvi na starome groblju razbuđuju i shvaćaju da su ustvari jako gladni te njegove ribe! A baš je jučer s djedom pobrao nekoliko vreća mirisnih, zeleno-žutih plodova, na rasklimanom su ih traktorčiću prevezli kući, čekaju otkup za te paprike, cijelo dvorište miriše svježim, reskim vonjem koji vabi na kuhanje. Njegovi roditelji nemaju telefon, njegovi su djed i baka tek nedavno dobili vodu, kasne su sedamdesete, zaboravljene, izgubljene u jednom djetinjstvu u kojem vrijeme stoji, u kojem sve traje beskonačno dugo, u kojem se dani i noći smjenjuju, ali još uvijek ne odbrojavaju. Sporo, mirno, čudesno djetinjstvo. I što sad, stvar je trebalo uzeti u svoje ruke, poznati su mu bili osnovni sastojci, znao je kako se paprike čiste, znao je koliko riže ide, znao je i koje meso treba kupiti… zato je sačekao da se did probudi, da stane navlačiti stare traperice zaprskane modrom galicom, da se umije na špini pod šljivom pa da zatraži malo novca za meso. Sve ostalo je imao, sve ostalo je bilo ionako dopušteno. Doduše, i taj novac koji je stajao u starom kožnom novčaniku u jednom koferu na ormaru, bio je dopušten, mogao je uzeti koliko i kad je htio. Baš zato je uvijek pitao. Za nekoliko minuta već je bio na motoriću, pjevao je neku svoju pjesmicu na putu prema mesnici. Usput ga je obad ubo u trbuh, zgnječio ga je šakom, pljunuo na oteklinu i produžio. Kad se vratio, baba je očistila desetak paprika i pripremila rižu, raširila je ruke i blago rekla: Srićo, baba dalje ne zna…
A on je važno došetao do stola, razmotao meso iz papira, malo posolio, popario, umiješao rižu, svojim je mekanim šačicama pogurao meso u plodove i rekao: A evo ga, sad to triba samo dobro skuvat!
Baba je rekla da ona misli da bi možda trebalo još nešto, naprimjer neku mrkvu ubacit ili neku kapulu. Imali su i mrkve i kapule na tone, pa zašto ne…
Odbio je to rekavši da će onda ta mrkva i ta kapula pokvariti okus paprici koja ima nježniji miris od te dvije biljke. Did je rekao: Enti Iruda, pametnog li unuka iman! Sjeo na frezu i krenuo u vinograd, dječak je viknuo za njim da je večera u osam…
Ulio je vodu, ubacio paprike, brzo je zakuhalo, bio je jako uzbuđen, kuhinja se počela puniti poznatim mirisom, djelićem grada u ovom zaboravljenom selu, skoro da je mogao začuti i glas majke koja se smije u dnu prostorije. Sjedio je uz lonac i buljio u blijedožućkaste virove koji su se stvarali oko paprika, čekao je da ta voda pocrveni, da se stvori umak kakvog je njegova majka kuhala. Vjerovao je da od kuhanja paprike pocrvene, da se gustoća umaka dobiva tako što meso u kuhanju ispušta neku sluz kojom to sve vezuje, uglavnom čekao je i čekao, a da ni sam nije znao da čeka čudo. Bilo mu je dosadno, taj ga je lijepi miris samo uznemiravao, bio je gladan, pa je odlučio osmisliti još jedne brojeve na stranom jeziku. Jezik Navajo Indijanaca: hor, dgu, tany, guak…Baba je zabrinuto ušla u kuhinju, obrisala ruke o pregaču i tiho, kao da je usred mise prošaptala: A da ubaciš srićo malo konzerve, ili koji pomidor…
Ma kakvi, samo to treba dobro skuvati, pocrvenit će to, vidićeš…
Uskoro se paprika raspala i njena je zelenkasta koža plutala po žućkastoj, kipućoj vodi u kojoj su poskakivale grudice mljevena mesa i prekuhane riže. Crveni su ostali samo oni Indijanci koji broje svoje strelice pred polazak u lov na bizona. A did se vraća iz vinograda, baba, brat i dječak sjedaju oko stola u skromnoj kuhinji kroz čiji prozor vide uskovitlane bijele oblake na zapadnom nebu. Dječaku je, od buljenja u lonac, sad i jedan debeli oblak postao velika i blijeda paprika koju će uskoro okrznuti kugla sunca.
Točno u trenutku u kojem je did ušao u kuhinju i rekao: ajme što li ga lipo miriše, ugledao je kako njegov oblak paprika postaje crven da crveniji ne može biti, kako se sunce u tom crvenilu valja i pada u polje kao umorna buktinja.
Jeli su u tišini, pojeli dvostruko od onoga koliko su ustvari htjeli.
Punjene paprike
6 paprika
0,5 kg mljevene junetine
10 dkg riže
1 velika kapula
1 pelati
4 režnja češnjaka
lovorov list, peršin, sol, papar, muškatni oraščić
provansalske ili dalmatinske trave
Kapulu zažutite na maslinovom ulju, dodajte pelate i skuhajte, dodajte svježi nasjeckani peršin i češnjak, a meso umiješajte s rižom, posolite, popaprite, dodajte 2 režnja usitnjenoga češnjaka, te dvije velike žlice dinstane kapule, muškatni oraščić, peršin i malo provansalskih trava te tom smjesom napunite očišćene paprike. U šalšu ulijte vode da pokrije paprike i kuhajte sat vremena, povremeno malo dolijevajući. Na tanjuru još malo pokapajte maslinovim uljem i poparite.
Punjeni pomidori
4 pomidora
šaka kus kusa
mladi luk
15 dkg teleće jetrice
0,5 dcl suhog bijelog vina
malo dalmatinske pancete ili pršuta sitno narezane
režanj češnjaka
majčina dušica
maslinovo ulje
pola vezice peršina
Zarežite pomidore na vrhu, napravite im poklopčiće, pulpu izvadite žličicom i sačuvajte. Na maslinovom ulju zažutite sjeckani mladi luk (i zelene listove, ali na laganoj vatri da ne izgore), dodajte pancetu ili pršut, te na kockice narezanu jetricu, češnjak, pulpu od pomidora usitnjeni peršin, majčinu dušicu, sol i papar. Podlijte vinom, neka prokuha i ispari, nakon nekoliko minuta namočite kus kus i pomiješajte ga sa smjesom koju ste skinuli s vatre. Napunite pomidore, poklopce učvrstite čačkalicom i zapecite dvadesetak minuta na 170 stupnjeva.
Punjene tikvice
30 dkg repova kozica
mladi luk
10 dkg grabancijaša ili fete
2 režnja češnjaka
2 slana inćuna
0,3 dcl prošeka
dvije tikvice
provansalske trave
pet, šest pomidorića
Po dužini prerežite tikvice, malo izdubite sredinu da dobijete brodiće, te ih lagano posolite. Na tavici zažutite luk, dodajte repove kozica, sitno nasjeckane inćune, začinite travama, posolite i poparite, te nekoliko minuta dinstajte lagano okrećući na srednjoj vatri. Dodajte na kockice izrezanu pulpu tikvica te na polovine razrezane čeri rajčice. Nakon četiri minute, zalijte prošekom te nakon minute skinite s vatre i tom smjesom napunite tikvice koje ste prethodno posušili papirnatim ubrusom. U gotovu smjesu dodajte sitno narezan sir, te u pećnici zapecite na 180 stupnjeva tridesetak minuta. Na tanjuru još pokapajte maslinovim uljem i pospite dobrim ribancem.
Punjene kapule
4 veće ljubičaste kapule
20 dkg mljevene svinjetine
malo domaće pancete
3 šampinjona
2 režnja češnjaka
0,5 dcl suhog bijelog vina
maslinovo ulje
grančica ružmarina i lovorov list, sol, papar
četiri velike žlice rijetko skuhane palente
sir ribanac
Očistite kapule i izvadite im sredinu, ostavite dva, tri vanjska prstena. Na maslinovom ulju prjajte sredinu od dvije kapule sitno nasjeckanu, kad zažuti dodajte pancetu, a nakon minute i sitno nasjeckane gljive, te nakon dvije, tri minute meso. U 2 decilitra vode prokuhajte lovor i ružmarin. Nakon desetak minuta, podlijte vinom, te pripremljenom začinskom tekućinom koje ne bi smjelo biti više od decilitra. Kad tekućina reducira, umiješajte je s palentom, dodajte sir, te napunite kapule i zapecite ih tridesetak minuta na 180 stupnjeva.
Punjene malancane
2 srednje malancane ili ako baš hoćete patlidžana
2 režnja češnjaka
1 pelati ili nekoliko domaćih pomidora za šalšu
1 veća kapula
1 veća paprika
začinske trave
Prerežite malancane uzdužno te izdubite sredinu, posolite i ostavite pola sata da puste vodu. Napravite gustu šalšu od pomidora, pulpe od malancana i na prugice narezane paprike.
Obrišite polovice malancana i napunite ih šalšom, ako volite možete u nju prije nego što ih zapečete dodati i koji inćun, crnu maslinu ili pak malo grabancijaša. Zapecite u pećnici tridesetak minuta na 180 stupnjeva, a na tanjuru naribajte malo sira i, naravno, pokapajte maslinovim uljem.
Brza pašta s lovačkom kobasicom
30 dkg dobre lovačke kobasice (ne od mljevenog nego od sjeckanog mesa)
40 dkg špageta
1 dl suhog bijelog vina
1 dl kiselog vrhnja
5 dkg parmezana
sol, papar, maslinovo ulje
Skuhajte špagete al dente, a u međuvremenu na maslinovom ulju prepržite na kolutiće narezanu, oguljenu kobasicu, dodajte vino (mora učiniti vuš!), nakon minutu dvije kad se ulje i vino spoje a vino malo reducira, umiješajte vrhnje. Sad u tavicu ubacite vruće i procijeđene špagete, pospite dobro parmezanom i odmah pojedite.
Mramorni kolač
5 jaja
30 dag glatkog brašna
1 prašak za pecivo
30 dkg šećera
1 dl vode
1 dl ulja
50g kakaa
100 g čokolade za kuhanje
naribana korica limuna
Dobro izmiksajte bjelanjke, dodajte šećer, zatim postupno vodu i ulje.
Potom žlicom umiješajte naizmjence brašno s praškom za pecivo i čvrsti snijeg od bjelanjaka (dok se tuku bjelanjci, ubacite i pola žličice šećera kako bi se istukli što čvršći).
Umiješajte i naribanu koricu limuna, pa smjesu podijelite u dva dijela. U jedan umiješajte čokoladu i kakao prethodno fino rastopljene u malo mlijeka.
Pecite 40 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva.
Ohlađeno pospite šećerom u prahu.