Moj Bihore, rano moja, Živa rano rascvjetala U toj rani i sam stasah, Dvije noge ko dva štapa – Prva – druga, druga – prva…
U bronzinu varenika, Na samrti miš se kupa Il’ zemanac potonuo u potonje… Iz bronzina izbačena zauvijek Zemna rupa.
U bobici od rakite, smežurene, ušuškani ko pod šljeme, Poj gavrana nad platijom nadrškava noćno sjeme.
Za biljegu čobanici, Na kosijer med se maže, Voda huči niz potoke – da se usni – potpomaže.
Eno tamo put raspuko, Golobrado dijete plače Odocnilo s londže kući U dušeku šiljak čeka Majka uči u musafu, Od pretijeka.
Jel’ se ono nad Bihorom Nebo tušti da lazine isprepira Žute njive da nakvasi, Moj ehvene!
Eno neko piljak baca U mahali da zazveči Da u snove uburuče… Vjeverica sva promrzla U osoju jetko veči.
A proljeće kada dođe sa beharom i koprivom što iz plota namiguje, Ono sve se nakatanči na prozore – rast kaoca da se čuje.
Prethodni tekstovi
Bihor
Moj Bihore, rano moja,
Živa rano rascvjetala
U toj rani i sam stasah,
Dvije noge ko dva štapa –
Prva – druga, druga – prva…
U bronzinu varenika,
Na samrti miš se kupa
Il’ zemanac potonuo u potonje…
Iz bronzina izbačena zauvijek
Zemna rupa.
U bobici od rakite, smežurene,
ušuškani ko pod šljeme,
Poj gavrana nad platijom
nadrškava noćno sjeme.
Za biljegu čobanici,
Na kosijer med se maže,
Voda huči niz potoke –
da se usni – potpomaže.
Eno tamo put raspuko,
Golobrado dijete plače
Odocnilo s londže kući
U dušeku šiljak čeka
Majka uči u musafu,
Od pretijeka.
Jel’ se ono nad Bihorom
Nebo tušti da lazine isprepira
Žute njive da nakvasi,
Moj ehvene!
Eno neko piljak baca
U mahali da zazveči
Da u snove uburuče…
Vjeverica sva promrzla
U osoju jetko veči.
A proljeće kada dođe
sa beharom i koprivom
što iz plota namiguje,
Ono sve se nakatanči na prozore –
rast kaoca da se čuje.