Beogradske priče/5

Milica je autoritet

Milica nema problem s autoritetom, Milica ima problem sa slobodom.

Autoritet je stvorio društvo, isušio poldere, podigao piramide, sačinio gramatiku, autoritet je utvrdio vrijeme potrebno za raspad polovine
od početnog broja jezgara radioaktivnog izotopa ugljika,
na vrata katedrale u Wittembergu pribio 95 teza o neprijateljima Krista,
autoritet je bespolno dahnuo u sonet, odgojio dvoručni, nikad moćniji,
forhend Monike Seleš, autoritet se oglušio
kad je sloboda urlala:
“Less is not more, it’s just less!” i
“Kosmati fakin, zakaj ste boljševik?”

A šta nam je sloboda dala? Goblene.

Na jednom goblenu, Milica sjedi u zahodu i puši kurac nepoznatom biciklistu iz Memingena. Na jednoj tetovaži, ona stoji i puca u štiklu iz poluatomatskog oružja. Na posve drugom mjestu, ona tone, dugo i ljepuškasto tone.

Milica, moglo bi se reći, voli drogu, badminton i mladiće, ako su zabavni. Milica je autoritet.

***

Šahovski informator

U prolazu okomito na ulicu Kralja Petra, između krčmice gdje se Nebojša Glogovac resetira rakijom i taulom, i igrališta po kojem (djeca) Cigani na ljepilu navijaju za Maradonu, diseminira gospodin Providenca najnovije šahovske informacije i ne slaže se s Borgesom. Gospodin Providenca je šahovski informator. Ovako on kaže.

Što je beskrajni um?, pita se Borges u jednoj fusnoti.

Koraci jednog čovjeka, od dana rođenja do njegove smrti, crtaju u vremenu neponovljiv lik. Božanski um intuira taj lik neposredno, kao ljudski što intuira trokut. Taj lik (možda) ima određenu funkciju u ekonomiji svemira, kaže Borges, i ja se s time ne slažem: ovo ‘možda’ treba napustiti zagradu, ili napustiti rečenicu. Ako postoji pred hiljadama nebeskih cifri za ključanje i otključavanje zvijezda, beskrajni um postoji bez smisla za ljudske rezerve. To se očito raskriva u šahu. Šah je izravna posljedica beskrajnog uma, da sad na trenutak zanemarimo neprispodobivost ljudske ideje uzroka (svih ideja). O ovome se radi, kaže gospodin Providenca, i svu težinu rečenice koja slijedi obori preko pulta:

Beskrajni um je autosfinga, sam sebi zagonetka i – za preći most – sam sebi tri pitanja na koja nema odgovor. Božanski je um toliko savršena misao o šahu, i toliko savršena pukotina u njoj, božanski je um izmislio šah samo zato da bi u njemu izgubio od Bobbyja Fischera.

Sve ostalo čak i čovjek Borges može pojmiti.

Goran Milaković 12. 02. 2012.