Belka

U mome djetinjstvu, a pogotovu ranije, ogrebač je seoskoj djeci bio posebna vrsta poslastice. Davao se onoj koja su najbolje slušala roditelje ili su imala druge zasluge u porodici.

A ogrebač je ono što bi ostalo u loncu pošto bi se uzvarilo mlijeko i iz njega presulo u druge sudove; ostaci mliječne masti po dnu i ivicama suda. Poseban miris, poseban ukus…

Danas me na ogrebač podsjeti Ajdin Šabotić. Nazvao me, pa nas priča povede do njegove prabike Belke, koja je bila tetka mom djedu Huseinu, ocu moga oca.

Prvo se dotakosmo Ćemala Herovića i složismo se da je dobar i pošten čovjek. A onda se složismo da je to Ćemal povuko i od majke Bire, kojoj je Belka bila bijača; u Bosni za bijaču kažu nana ili nena, dok u nekim krajevima bivše nam domovine za biku kažu baba, a negdje i nona. 

Dakle, bijača, bika, nana, nena, nona, baba, jedno te isto. 

Složismo se da je i Bira, majka Ćemalova, Ajdinova tetka i rođena sestra njegovog oca Jonuza, posebno dobra žena, koja se brinula, a i dandanas, iako vremešna, brine o svojoj porodici i rodbini kao malo ko.

 – A tu je dobrotu, svi pričaju, povukla od njene bike Belke – veli mi Ajdin. – Belka je, tako se priča, ispred svoje djece izmicala ogrebač i davala Cigančadima koja su, za svojim majkama, dok su prosile, dolazila u Godušu.

Faiz Softić 30. 09. 2022.