Baltikum

Iza Vestervika nebo je
već bijelo.

Jezičak puta hmili uz obalu.
Škrape. Zasjeni. Mokar krš.
Između krša vrhovi smrča.

Na jedan slijeću dva gavrana –
Hugin i Munin, umoreni prizorima
koji sad mene umaraju: brujanje motora,
prolijetanje crvenih tabli i strelica
što pokazuju na mreži žičanoj
otvore koje su sobovi probili.

(“U naglom strahu ovi kopitari
dobijaju napad padavice” veli A. Menabeus
u Tractatus de magno animali.) Kad bi se
bar jedan pojavio, kad bi u čami
otvor načinio.

U mrežu žičanu hrupaju
vjetrovi. Oblaci kreću
ka istoku a valovi Baltikuma nazad, ka severu.

(21/23 .04. 09.)