Na željezničkoj stanici u Chicagu, da se zaštitim od studeni, kupio sam šal koji sada služi kao rekvizit u pozorišnoj predstavi
*
Na vjetrovitoj američkoj ulici, aprila 2003. godine, pričam sa Etel Adnan, kćerkom oficira Otomanske imperije, o Bosni kakva je bila prije mog i njenoga rođenja: kao da sam dobio pismo s turskom poštanskom markom i žigom Istanbula, a u koverti moje slike koje nikada ranije nisam vidio
Etel kaže: “Meni je Jack Hirschman na uho šapnuo ovu priču. Neko je pitao: Koliko je sati? A Yogi Berra odgovorio: Misliš, koliko je sati sada?”
*
Ulični protesti iz 1973. godine: za lakat mu se pridržava djevojka i on je nagnut unazad, prema njoj, ramenom je štiti, tako da je cijelo njegovo tijelo zauzelo položaj u odnosu na njeno prisustvo, a ne u odnosu na policiju ispred njih… i, eto, znači, to je ta Povijest? Sjena koju baca muško rame
*
Na mjestu s kojeg je Gavrilo Princip pucao u Franza Ferdinanda, slikar Vojo Dimitrijević je, umjesto klasične memorijalne skulpture, u asfalt utisnuo stope. Zbog njih se u rano proljeće ponavlja jedna meteorološka neobičnost: kad se snijeg sasvim otopi na pločniku, led se još neko vrijeme zadrži u tim stopama
Jezero je zaleđeno, po ledu je pao novi snijeg, kao puter nožem poravnat na šniti kruha: tako živo sam u mislima tamo, želio sam nazvati nekoga da kroz prozor pogleda i provjeri vide li se otisci mojih cipela u snijegu?
*
Nikozija, 1993. – U bašti restorana, u toku žučne rasprave, bacio je cipelu preko ograde. A ograda je granica. On je ostao sjediti u jednoj, dok je njegova cipela već bila u drugoj državi
Bagatele/2
Na željezničkoj stanici u Chicagu, da se zaštitim od studeni, kupio sam šal koji sada služi kao rekvizit u pozorišnoj predstavi
*
Na vjetrovitoj američkoj ulici, aprila 2003. godine, pričam sa Etel Adnan, kćerkom oficira Otomanske imperije, o Bosni kakva je bila prije mog i njenoga rođenja: kao da sam dobio pismo s turskom poštanskom markom i žigom Istanbula, a u koverti moje slike koje nikada ranije nisam vidio
Etel kaže: “Meni je Jack Hirschman na uho šapnuo ovu priču. Neko je pitao: Koliko je sati? A Yogi Berra odgovorio: Misliš, koliko je sati sada?”
*
Ulični protesti iz 1973. godine: za lakat mu se pridržava djevojka i on je nagnut unazad, prema njoj, ramenom je štiti, tako da je cijelo njegovo tijelo zauzelo položaj u odnosu na njeno prisustvo, a ne u odnosu na policiju ispred njih… i, eto, znači, to je ta Povijest? Sjena koju baca muško rame
*
Na mjestu s kojeg je Gavrilo Princip pucao u Franza Ferdinanda, slikar Vojo Dimitrijević je, umjesto klasične memorijalne skulpture, u asfalt utisnuo stope. Zbog njih se u rano proljeće ponavlja jedna meteorološka neobičnost: kad se snijeg sasvim otopi na pločniku, led se još neko vrijeme zadrži u tim stopama
Jezero je zaleđeno, po ledu je pao novi snijeg, kao puter nožem poravnat na šniti kruha: tako živo sam u mislima tamo, želio sam nazvati nekoga da kroz prozor pogleda i provjeri vide li se otisci mojih cipela u snijegu?
*
Nikozija, 1993. – U bašti restorana, u toku žučne rasprave, bacio je cipelu preko ograde. A ograda je granica. On je ostao sjediti u jednoj, dok je njegova cipela već bila u drugoj državi