baba

baba je stanovala u jednosobnom stanu
uz prugu pored vagona s koksom
susjeda Zija bi donijela jaja i krumpir s pazara
pa bi se nakašljala ko da joj je sam čađavi đavo
pljunuo u kafu
baba pruža ruku
u ruci joj kruh na kruhu mast i cukar
na, kaže, izi, ovo ti je kripno
hvala kažem a želudac se grči od očaja
u limenom lavoru iskuhava prljave
moje dokoljenke i gaće
gledam s prozora vlakove što odlaze
uz zvižduk ljetnih trava
sličice svetaca otimam
rubu ogledala
kosu pokrivam šudarom
umra i moj čovik
oponašam babu
dok kuhačom prevrće
krumpir na luku

mislila sam da baba nema zube
jer se malo smije
svi su govorili da sličimo nas dvije
oči su joj modre ko skretničareva kapa
slova sriče sporo
a meni se žuri
da trčim po tračnicama
da se odselim
u Rusiju, tamo je tata
u New York, tamo je baba tetka
ona uvijek nazove na svoj rođendan
baba pita sestro moja
jesi zaključala
mi nikad ne zaključavamo
ne zna se kad će Ziji
kafe pofaliti
kad će poštar penziju donijeti
kad će se mama i tata pomiriti
da me vrate pravoj babi
onoj koju zovem bako
koja ima sve zube
vidjela sam svojim očima kako ih noću
u čaši vode
drži na kantunalu