Ana

Imaginarni prijatelj/88

 

Ana, Isusova baka, mati njegove majke Marije, nigdje se ne spominje u Novom zavjetu. Njeno se ime javlja u drugome stoljeću, u jednom apokrifnom spisu, u kojem je ispripovijedana legenda o Marijinu čudesnom rođenju, zasnovana na jednom od čestih biblijskih motiva: neplodnosti, i njenom liječenju Božjim zagovorom.

Isusov djed Joakim bje silno bogat čovjek. Istina, ne saznajemo kako je stekao toliko bogatstvo, pošto je vrlo neobično postupao s profitom: pola bi podijelio narodu, a pola žrtvovao Gospodinu, da mu oprosti grijehe. Nevolja bješe što nije imao djece. U Izraelu, naime, po prilici kao i u današnjim fundamentalističkim zajednicama, neplodnost je bila sramotna i bila je znamen nekoga grdnog grijeha. Pravednici ne ostaju bez potomaka. Takvo je pravilo. U mitskom Izraelu, pa tako i danas.

Kad mu je prevršilo, Joakim je otišao u pustinju, četrdeset je dana postio i Bogu se molio neka ga čuje i neka mu da potomstvo. On ga ne ču, bi nijem i gluh kao da ga, Bože mi oprosti, niti nema. Zašto se Gospodin oglušio o Joakimovu muku? Na to pitanje odgovor ne dobivamo. Ali tomu nam služi mašta da umjesto odgovora zamislimo priču. U njoj Joakim nije poželio dijete jer je nekome htio biti otac već ga je poželio jer je sramota bilo biti bezdjetan. Htio je dijete iz društveno-političkih razloga, a Bogu se to nije svidjelo, pa se napravio da Ga nema. Eto još jedne velike biblijske teme: zašto se tako često pravi da Ga nema? I zašto iskušava svoje sinove i kćeri, igra se s njima kao dječak s olovnim vojnicima?

Ali nije riječ o Joakimu, nego o Ani Joakimovoj. Nju nije bilo briga što ljudi okolo pričaju, nisu je zanimali drevni zakoni Izraela, ni imaju li pravednici potomaka. Nije je bilo briga hoće li biti pravednica i hoće li njezin čovjek biti pravednik. Samo je željela jedno sasvim malo djetešce. I vjerovala je u Boga kao u Boga, a ne kao u vrhovnoga pregovarača. Nije mu predavala profit nego plemenitost duše svoje. A bila je već tako stara – još jedan čest motiv: starica s prvorođencem – mnogo starija od najstarije majke na zemlji. Bog joj se smilova i posla anđela. Anđeo joj reče da će dobiti dijete. A zatim odletje u pustinju, gdje se Joakim i dalje ugluho molio, pa i njemu reče da je takva i takva stvar, i da bi trebao požuriti kući. 

I tako Ana rodi Mariju. Djetetu bje godina treća kad ga roditelji prikazaše Gospodinu. I tu kraju dođe pripovijest o Ani i Joakimu. O Marijinu djetinjstvu opet se ništa ne zna. Još jedna od kćeri jako starih roditelja. Je li u tome što je poželjela ostati zauvijek nevina bio sadržan neki doživljaj iz djetinjstva? Isus, koliko znamo, nije upoznao svoje djeda i baku.

Legenda o njemu i njegovoj materi djelovala je inspirativno na Poljake, a kažu i na Hrvate. Njegovu baku više štuju zapadni narodi, Bretonci, Nijemci, Kanađani. Ako postoje narodni karakteri – što je kao pretpostavka krajnje sumnjiva stvar – onda su ti karakteri sadržani u nosivim legendama. Legenda o Ani čitatelju je, kao i piscu, privlačnija zato što je oskudnije ispripovijedana. Privlačnija je i zato što nije temeljena na patnji, nego na čežnji.

Dvije tisuće godina kasnije čovječanstvo se dijeli na sinove i kćeri svojih roditelja, i na unuke i unuke svojih baka i djedova. Tako se i legenda transformira. Zamislimo Isusa Krista izvan naručja matere Marije, kako ga baba Ana vodi za ruku po cestama nazaretskim i pokazuje mu svijet… Kakav bi bio Isus da je bio unuk, a ne sin?

Miljenko Jergović 26. 07. 2023.