Aleksandar Kušner: Dvije pjesme

U mojoj neobjavljenoj knjizi prevoda “9 ruskih pjesnika” (330 kompjuterskih strana) najviše pjesama imaju Nikolaj Zabolocki (38) i Aleksandar Kušner (35), koji nesumnjivo idu u najveće ruske pjesnike 20. stoljeća i trebalo bi oba da od mene dobiju zasebnu knjigu prevoda, ali više nemam ni snage ni strpljenja.

A prevodilačko umijeće – pola je strpljenje, a pola sve ostalo. Gete je rekao. “Talenat je dugi strpljivi rad”. Tim prije prevođenje.

Rusi su veliki majstori oktava, a ove dvije pjesmice spadaju u najnezaboravnije koje sam na ruskom jeziku jeziku čitao:

 

ALEKSANDAR KUŠNER

***

Dok usamljen u sjeni stajah
Noću sred pustog sâda,
Čas škripne tiho dver iz raja,
Čas lupi dver iz hada.

Slijeva zvuci su muzike,
I skladno pjeva glas.
Zdesna neko, uz stalne krike,
Proklinje život väs.

***

S novostima lošim, sa svojom bijedom,
Bolom, krivicom živjeh te godine.
Suhim upaljenim očima sam gledo
U svijet koji čas mrkne, čas sine.

Zasluživao dječak pažnju nije,
Niti u dači pas koji razdražen
Zijeva. Tragični pogled je na svijet
Rđav zbog toga što je uobražen.

<1968.>

Preveo Marko Vešović

Marko Vešović 21. 09. 2019.