Nadaleko čuveni arhitekta Rizvan beg, projektant i začetnik urbanističkog rješenja Berana, nekada davno živio je u Haremima, u sada već napola srušenoj kamenoj kuli pod Jasikovcem koju i danas mnogi zovu njegovim imenom. Prozori kule gledali su preko Lima pravo na neobično široku glavnu beransku ulicu, projektovanu po uzoru na evropske avenije i bulevare kojima se divio dok je tamo učio visoke škole.
Rizvan beg je imao mladu i lijepu ženu, Čehinju po imenu Alba. Kao državni arhitekta često je poslom putovao u Carigrad, i ta njegova putovanja znala su da traju mjesecima. Dugo se zadržavao i samo bi nakratko dolazio u Berane da obiđe imanje, kulu, varoš, i vidi svoju voljenu Albu. A ona bi ga mjesecima čekala na prozoru svoje sobe u kamenoj kuli, da se odnekud, onako otmen i stasit, pojavi na bijelom konju i uzme je u zagrljaj. U toplim ljetnjim noćima, dok svi spavaju, ona bi do kasno osluškivala ljubavnu pjesmu zrikavaca, šum talasa i šapat vjetra, budna sanjajući njegove ruke i poljupce na vratu, dok bi čežnjivo posmatrala kako se gase posljednje petrolejske lampe u prozorima sa one strane Lima.
Ali, jednoga dana dok je on bio u Carigradu, usamljena Alba zagleda se u mladog i zgodnog Rizvanbegovog seiza, pade mu u naručje i počini neoprostiv grijeh. No, ta romansa sa begovim slugom bijaše kratkog vijeka, jer je i tada u ovom gradu bilo onih koji sve vide i sve čuju, koji su uvijek bili budne oči i uši svojih gospodara, pa tako glas o Albinoj nevjeri ubrzo dođe do Rizvan bega.
Kad je posljednji put iz Carigrada krenuo u Berane, Alba je znala da ga ne smije čekati. Očajna i uplašena, strča u nanulama uskim puteljkom koji je niz jasikovačke bašte vodio do nabujalog Lima, na mjesto gdje je ispod visoke i strme obale stajao duboki vir zvani Zelenika, i sa vrha stijene baci se u njegove talase. Lim se tada nevoljno otvorio, nemoćan da bilo šta promijeni, i za tren oka u svoje mračne dubine nepovratno odnio krhko tijelo mlade i nesrećne žene.
Čim je stigao u Hareme i čuo šta se desilo sa njegovom voljenom, u nastupu bijesa, bola i očaja, beg pogubi svoga seiza, a zatim, razočaran i slomljen, zauvijek ode iz Berana. Od toga dana niko ga ovdje više nije vidio, i nikad više njegova noga nije kročila na obalu Lima, a mjesto gdje je nesrećna Alba skončala svoj mladi život, Beranci nazvaše Albin vir.
Taj prirodni, tamnozeleni bazen ispod visoke stijene, tu plažu hrabrih i odvažnih, mještani su do tada zvali Zelenika, ali i danas, oni koji još znaju istinu o strašnoj sudbini begove hanume Albe, često se, u priči o tom bezdanu, sjete i njenog imena.
A Lim se nakon toga gorko pokajao. Svoju sramotu dugo je pokušavao da sakrije. Više od jednog vijeka na to mjesto nanosio je šljunak i kamen, ne bi li kako zatrpao duboki zeleni bazen ispod stjenovite obale i tu tužnu epizodu prekrio velom zaborava.
Poslije mnogo i mnogo ljeta ostvario je svoj naum. Na mjestu Zelenike danas više nema ni plaže ni bazena. Veoma rijetko pored nekadašnjeg beranskog bezdana prođe tek po neki ribolovac. Ali ipak, uprkos svemu, istinu o nesrećnoj Albi Lim nikad nije uspio da sakrije. Nakon toliko vremena, ona i danas, poput sirene, sa dna Zelenike često izroni na površinu i zatalasa uspomene.
Tako, eto, uporedo sa rijekom, ovdje uveliko teče i drugi vijek, a lijepa Alba još uvijek živi na obali Lima, u sjetnim pričama i baladama iz starih Berana.
Albin vir
Nadaleko čuveni arhitekta Rizvan beg, projektant i začetnik urbanističkog rješenja Berana, nekada davno živio je u Haremima, u sada već napola srušenoj kamenoj kuli pod Jasikovcem koju i danas mnogi zovu njegovim imenom. Prozori kule gledali su preko Lima pravo na neobično široku glavnu beransku ulicu, projektovanu po uzoru na evropske avenije i bulevare kojima se divio dok je tamo učio visoke škole.
Rizvan beg je imao mladu i lijepu ženu, Čehinju po imenu Alba. Kao državni arhitekta često je poslom putovao u Carigrad, i ta njegova putovanja znala su da traju mjesecima. Dugo se zadržavao i samo bi nakratko dolazio u Berane da obiđe imanje, kulu, varoš, i vidi svoju voljenu Albu. A ona bi ga mjesecima čekala na prozoru svoje sobe u kamenoj kuli, da se odnekud, onako otmen i stasit, pojavi na bijelom konju i uzme je u zagrljaj. U toplim ljetnjim noćima, dok svi spavaju, ona bi do kasno osluškivala ljubavnu pjesmu zrikavaca, šum talasa i šapat vjetra, budna sanjajući njegove ruke i poljupce na vratu, dok bi čežnjivo posmatrala kako se gase posljednje petrolejske lampe u prozorima sa one strane Lima.
Ali, jednoga dana dok je on bio u Carigradu, usamljena Alba zagleda se u mladog i zgodnog Rizvanbegovog seiza, pade mu u naručje i počini neoprostiv grijeh. No, ta romansa sa begovim slugom bijaše kratkog vijeka, jer je i tada u ovom gradu bilo onih koji sve vide i sve čuju, koji su uvijek bili budne oči i uši svojih gospodara, pa tako glas o Albinoj nevjeri ubrzo dođe do Rizvan bega.
Kad je posljednji put iz Carigrada krenuo u Berane, Alba je znala da ga ne smije čekati. Očajna i uplašena, strča u nanulama uskim puteljkom koji je niz jasikovačke bašte vodio do nabujalog Lima, na mjesto gdje je ispod visoke i strme obale stajao duboki vir zvani Zelenika, i sa vrha stijene baci se u njegove talase. Lim se tada nevoljno otvorio, nemoćan da bilo šta promijeni, i za tren oka u svoje mračne dubine nepovratno odnio krhko tijelo mlade i nesrećne žene.
Čim je stigao u Hareme i čuo šta se desilo sa njegovom voljenom, u nastupu bijesa, bola i očaja, beg pogubi svoga seiza, a zatim, razočaran i slomljen, zauvijek ode iz Berana. Od toga dana niko ga ovdje više nije vidio, i nikad više njegova noga nije kročila na obalu Lima, a mjesto gdje je nesrećna Alba skončala svoj mladi život, Beranci nazvaše Albin vir.
Taj prirodni, tamnozeleni bazen ispod visoke stijene, tu plažu hrabrih i odvažnih, mještani su do tada zvali Zelenika, ali i danas, oni koji još znaju istinu o strašnoj sudbini begove hanume Albe, često se, u priči o tom bezdanu, sjete i njenog imena.
A Lim se nakon toga gorko pokajao. Svoju sramotu dugo je pokušavao da sakrije. Više od jednog vijeka na to mjesto nanosio je šljunak i kamen, ne bi li kako zatrpao duboki zeleni bazen ispod stjenovite obale i tu tužnu epizodu prekrio velom zaborava.
Poslije mnogo i mnogo ljeta ostvario je svoj naum. Na mjestu Zelenike danas više nema ni plaže ni bazena. Veoma rijetko pored nekadašnjeg beranskog bezdana prođe tek po neki ribolovac. Ali ipak, uprkos svemu, istinu o nesrećnoj Albi Lim nikad nije uspio da sakrije. Nakon toliko vremena, ona i danas, poput sirene, sa dna Zelenike često izroni na površinu i zatalasa uspomene.
Tako, eto, uporedo sa rijekom, ovdje uveliko teče i drugi vijek, a lijepa Alba još uvijek živi na obali Lima, u sjetnim pričama i baladama iz starih Berana.