Mazohistična kakva ponekad jesam, nisam prebacila kanal kada je počela emisija iz kulture na jednoj od lokalnih tv-stanica.
Prilog o kojem je riječ bio je posvećen sarajevskom pjesniku Admiralu Mahiću kojem je nova zbirka poezije promovisana u sarajevskom klubu Andergraund, nekadašnjem kultnom klubu Zvono.
Tu sam tokom studentskih dana često izlazila, i milenijumsku Novu godinu tu sam dočekala, s metalik-ružem na usnama i u društvu prijateljice koju danas zaobilazim, što bi se reklo, u širokom krugu.
No to nije tema ovog teksta.
Na promociji u sarajevskom klubu Andergraund, nekadašnjem kultnom klubu Zvono našlo se svakakvog svijeta, a Amiral Mahić je pio malo pivo.
Potom je Admiral Mahić u kameru rekao neke od svojih stihova, rekao je i kako voli da putuje vozom jer vozom se bolje vidi svijet. Rekao je i kako stihove posvećuje Barbari, zbog koje je i živ.
Barbara je lijepo ime i mogu zamisliti da žena s takvim imenom čovjeka održava u životu.
Dok je Admiral Mahić u kameru govorio kako nema grijanja i kako mu prijatelji kupuju knjige, ja sam se sjetila – Mileta Stojića.
Mogu se stihovi Admirala Mahić meni dopadati ili ne, ali stihovi Admirala Mahića ni po čemu nisu inferiorni antologiziranom, kanoniziranom Stojiću koji je uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Konačno, ime.
Dvijehiljadedruge godine par noći prespavala sam kod mojih prijatelja koji su u Sarajevo došli s Floride. Ti moji prijatelji iz neke neobične navade vole i prate ovdašnju književnost. Tako, kada je B. neko utrapio knjigu Mileta Stojića, ona je bila odgovorna i tu večer ju je i prelistala. Nakon što je uspavala bebu, B. je izašla iz spavaće sobe i rekla: “Mile Stojić. Kakvo glupo ime za pjesnika.”
Admiral je, dakle, ime dostojno pjesnika.
Da, Admiral Mahić nema mnoge kvalitete Mileta Stojića.
Admiral Mahić nema kćerku koja ga bestidno gura u svaki mogući projekat svojih krpeljskih nevladinih organizacija.
Admiral Mahić ne šeta se po Mitelevropi i ne žali se kako je tamo život skup.
Admiral Mahić nema ugljena. Mile Stojić Ugljena ima.
Admiral Mahić nije čovjek koga se slika i koga se nešto o nečemu pita.
No on svojom dvominutnom pojavom govori više nego što je Stojić u stanju da kaže svojim sabranim djelima.
Želim sve najbolje Admiralu Mahiću koji, i kad govori o tome kako nema grijanja, ima više dostojanstva od jednog Stojića.
Admiral Mahić
Mazohistična kakva ponekad jesam, nisam prebacila kanal kada je počela emisija iz kulture na jednoj od lokalnih tv-stanica.
Prilog o kojem je riječ bio je posvećen sarajevskom pjesniku Admiralu Mahiću kojem je nova zbirka poezije promovisana u sarajevskom klubu Andergraund, nekadašnjem kultnom klubu Zvono.
Tu sam tokom studentskih dana često izlazila, i milenijumsku Novu godinu tu sam dočekala, s metalik-ružem na usnama i u društvu prijateljice koju danas zaobilazim, što bi se reklo, u širokom krugu.
No to nije tema ovog teksta.
Na promociji u sarajevskom klubu Andergraund, nekadašnjem kultnom klubu Zvono našlo se svakakvog svijeta, a Amiral Mahić je pio malo pivo.
Potom je Admiral Mahić u kameru rekao neke od svojih stihova, rekao je i kako voli da putuje vozom jer vozom se bolje vidi svijet. Rekao je i kako stihove posvećuje Barbari, zbog koje je i živ.
Barbara je lijepo ime i mogu zamisliti da žena s takvim imenom čovjeka održava u životu.
Dok je Admiral Mahić u kameru govorio kako nema grijanja i kako mu prijatelji kupuju knjige, ja sam se sjetila – Mileta Stojića.
Mogu se stihovi Admirala Mahić meni dopadati ili ne, ali stihovi Admirala Mahića ni po čemu nisu inferiorni antologiziranom, kanoniziranom Stojiću koji je uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Konačno, ime.
Dvijehiljadedruge godine par noći prespavala sam kod mojih prijatelja koji su u Sarajevo došli s Floride. Ti moji prijatelji iz neke neobične navade vole i prate ovdašnju književnost. Tako, kada je B. neko utrapio knjigu Mileta Stojića, ona je bila odgovorna i tu večer ju je i prelistala. Nakon što je uspavala bebu, B. je izašla iz spavaće sobe i rekla: “Mile Stojić. Kakvo glupo ime za pjesnika.”
Admiral je, dakle, ime dostojno pjesnika.
Da, Admiral Mahić nema mnoge kvalitete Mileta Stojića.
Admiral Mahić nema kćerku koja ga bestidno gura u svaki mogući projekat svojih krpeljskih nevladinih organizacija.
Admiral Mahić ne šeta se po Mitelevropi i ne žali se kako je tamo život skup.
Admiral Mahić nema ugljena. Mile Stojić Ugljena ima.
Admiral Mahić nije čovjek koga se slika i koga se nešto o nečemu pita.
No on svojom dvominutnom pojavom govori više nego što je Stojić u stanju da kaže svojim sabranim djelima.
Želim sve najbolje Admiralu Mahiću koji, i kad govori o tome kako nema grijanja, ima više dostojanstva od jednog Stojića.