***

DANAS, 7. juna, DOK SAM ČITAO POEZIJU
D. H. LAWRENACA, poželio sam da među ove pjesme, ne slučajno, pisane u
Mostaru, unesem dio njegovih Č E M P R E S A:

Jer, oh ja znam, u prašini gdje sahranismo
Utihle narode i sve njihove opačine,
Sahranismo toliko neuhvatljive životne čarolije.

Tamo u dubinama
Koje burkaju tamjan, a iz kojih istječe mirta,
Sjenovitim poput čempresa,
Koje li arome izgubljena ljudskoga života!

Kažu da sposobni prežive,
No ja prizivam duhove izgubljenih.
Onih što nisu preživjeli, što su tamno izgubljeni,
Da u život ponovno unesu značenja,
Koja su sa sobom odnijeli
I uvili neoskvrnjeno u meka čempresova stabla,

___________________Etrurščanski čempresi.